Joan, majka Rebecce Kessling, prije 40 godina je razmišljala o prekidu trudnoće,ali se ipak odlučila da dijete rodi i da na usvajanje. Rebecca iz Michigana (SAD) uvijek je znala da je usvojena, ali je doznala zašto je data na usvajanje tek kad je potražila svoju biološku majku.
– Da me je gledala svaki dan, bio bi to podsjetnik na silovanje. Nije ni čudo da me mama nije htjela. Sve ove godine sam željela pronaći svoje biološke roditelje. Sada znam da je moj otac bio silovatelj i da sam plod najgoreg događaja u životu moje majke.
Ali, nakon godina traženja srela se sa svojom majkom i sada su bliske.
– Kad sam je prvi put srela, bilo mi je prirodno Joan nazvati majkom, a ona je rekla da me vidi kao blagoslov. Sretna sam da je ispalo nešto tako dobro iz nečega tako groznog.
Joan (77) je bila oduševljena susretom s kćerkom, pa je došla i na njeno vjenčanje.
– Nisam mislila da ću ikad vidjeti mamu, a kamoli na mom vjenčanju. Bio je to zaista nevjerovatan dan.
Rebecca je oduvijek znala da je usvojena.
– Uvijek sam se pitala odakle sam došla. Moji posvojitelji su bili strogi, nisam bila poput njih. Osjećala sam se kao da nemam identitet, tako da sam očajno pokušavala doznati bilo šta.
– Posvojitelji su mu rekli da imam polubrata i polusestru, tako da sam pretpostavila da sam možda rezultat mamine ivanbračne afere ili da je udovica.
Međutim, država Michigan zaštitila je identitet žena koje daju djecu na usvajanje. Nakon promjene zakona, mogla je doznati osnovne podatke o svojim biološkim roditeljima.
– Kada sam navršila 18 godina, mogla sam zatražiti informacije poput boje očiju mojih biloških roditelja ili koliko su visoki, ali ništa pomoću čega bih mogla identificirati ih.
– Ujutro, na moj 18. rođendan, nazvala sam Okružni sud Oaklanda. Sve što sam mogla doznati je da je moja majka imala 31 godinu kad me je rodila, da ima smeđu kosu i oči boje lješnjaka. Moj otac je bio naveden kao bijelac i krupan čovjek. Ništa više.
Očev opis je uzbunio Rebeccu, ličilo je na policijski opis.
– Razgovarala sam sa svojim socijalnim radnikom koji je potvrdio da sam začeta silovanjem. Moji posvojitelji su me pokušali utješiti, ali nisu znali kako.
No, još uvijek je očajnički željela upoznati biološku majku, pa joj je putem suda poslala pismo. Dobila je odgovor, puno ime majke i svoje ime koje je dobila po rođenju – Judy Ann Miracle.
– Bojala sam se da me želi vidjeti samo kako bi mi udovoljila, ali bila je oduševljena.
Majka je Rebecci ispričala i kako je bila napadnuta kad se vraćala iz prodavnice noću i kako je muškarac odvukao do obližnjeg polja.
– Mama mi je rekla da je mislila da će je ubiti, imao je nož. Bila je sretna što je živa.
Napadač nije uhvaćen, a Joan je otkrila da nosi njegovo dijete.
– Pobačaj je bio ilegalan u Michiganu. Mama mi je priznala, da je bilo legalno ona bi abortirala. To me stvarno uzrujalo.
Joan je mislila zamoliti rodbinu da usvoje bebu, ali je shvatila da bi joj bilo preteško zadržati dijete u porodici.
– Od samog početka mi je prirodno zvati Joan majkom. Učila me je šivati i raditi u vrtu. Preselila sam se blizu nje kako bih studirala pravo.
Kada se Rebecca udavala, majka je bila uz nju. Rebecca je i svojoj djeci ispričala o svom životu.
Nažalost, njen odnos s posvojiteljima nije bio jak, pa su prekinuli kontakt.
