Ovo je najteža postratna kriza u Bosni i Hercegovini, i to iz dva razloga: prvo, zato što su političke elite poslije izbora 2010. godine zalutale i u međuvremenu se potpuno zaglavile, te drugo, zato što prvi put poslije Dejtona međunarodna zajednica nema čak ni privid strategije, ocjenjuje u intervjuu za „Dnevni avaz“ Bodo Veber (Weber) iz Vijeća za politiku demokratizacije.
On je zajedno s Amerikancem Kurtom Basinerom (Bassuener) nedavno objavio analizu u kojoj je predvidio demonstracije nezadovoljnih građana.
Potencijali protesta
Već danima traju protesti građana zbog jedinstvenog matičnog broja. Pobunili su se i studenti u Sarajevu i Banjoj Luci. U kojoj mjeri ovi protesti imaju potencijala da promijene stanje u BiH – nagore ili nabolje?
– Godinama se domaće političke elite, a na neki način i međunarodna zajednica, tješe odsustvom reakcije građana. Jer, koliko god da se „udaralo“ po građanima, oni su se ponašali kao amorfna masa. Svi su, na neki način, živjeli od tako nastale, krhke, stabilnosti. Sada su se prvi put bijes i frustracije preselili iz kafana i socijalnih medija na ulice, pred domaće predstavnike političke neodgovornosti. Koji je značaj tih demonstracija, teško je predvidjeti. Pada u oči određeni nesrazmjer između, ipak, ograničene veličine demonstracija i žestine reakcija predstavnika elita. To, čini mi se, ukazuje koliko na potencijale takvih vidova građanskih protesta toliko i na krhku stabilnost u zemlji.
Srpski i hrvatski predstavnici najavili su svojevrsni bojkot državnih institucija, jer se ne osjećaju sigurnim u Sarajevu. Kako gledate na tu odluku?
– Prirodna reakcija elita na socijalni bunt jeste preusmjeravanje u etničko nasilje, na to je Vijeće za politiku demokratizacije upozorilo još 2011. godine. Čini mi se da ima elemenata te matrice u reakcijama iz RS. Na strani hrvatskih etničkih stranaka, čini se da su demonstracije dobro došle kao pokriće za krah svih planiranih koalicijskih kombinatorika od izbora 2010. godine. U svakom slučaju, od te noći na Marindvoru napredovali smo dva dodatna stepena ka potpunoj paralizi državnih institucija BiH.
Instrumenti EU
Šta smatrate da međunarodna zajednica i domaće vlasti trebaju uraditi?
– EU mora početi koristiti svoje instrumente integracijske politike na način koji odgovara izazovima u BH, prvenstveno kroz uspostavljanje ozbiljne komunikacije s građanima i građankama BiH, te odlučnu politiku prema elitama: vraćanje ka politici čvrstih uvjeta, imenovanje odgovornih za blokade reformi te izlaganje materijalne štete koja građanima nastaje zbog takve politike. Evropska unija i druge međunarodne finansijske institucije moraju prestati krpiti budžetske rupe, a da iza toga nema nikakvih ozbiljnih strukturalnih reformi.
Dejtonske instrumente treba zadržati da se spriječi čak i pomisao na secesionističke avanture ili na instrumentalizaciju etničkog nasilja. Tek onda treba pustiti domaće elite da vode zemlju i da se suočavaju s reakcijama građana i građanki na destruktivne socio-ekonomske efekte svoje politike.
Jesu li vanredni izbori izlaz?
– Da bi vanredni parlamentarni izbori mogli biti održani, partije bi morale pokazati spremnost za ustavne promjene. A da takva spremnost ne postoji, vidjeli smo na slučaju „Sejdić – Finci“. Nadalje, i da dođe do toga, da vanredni izbori budu održani, ništa se suštinski ne bi mijenjalo. Sve dok međunarodna zajednica ne mijenja svoj pristup prema BiH, ne postavlja drugačiji okvir unutar kojeg domaće političke elite moraju djelovati, djelovanje političkih elita suštinski se neće mijenjati.
Slab utjecaj
U kojoj mjeri, uopće, postoji nešto što se zove „međunarodna zajednica“ u BiH i šta BiH realno može u ovom trenutku očekivati od te i takve međunarodne zajednice?
– Međunarodna zajednica posljednjih je godina bila slaba zbog unutrašnje podijeljenosti na jednoj strani te odsustva političke volje na vrhu najvažnijih zemalja Zapada da se promijeni kurs politike prema BiH.
Poslije kraha posljednjeg roka postavljenog u Briselu 11. aprila ove godine, izgleda da prvi put u nizu godina imamo situaciju u kojoj se svi u Evropskoj uniji i SAD-u slažu da stvari ne funkcioniraju u BiH i oko nje. Imam utisak da to otvara potencijalnu mogućnost za politički preokret.
