U Bosni i Hercegovini političke odluke bitne za državu i njene građane već odavno se dogovaraju po raznim restoranima i hotelima, gdje se sastaju “četvorke”, “petorke”, “šestorke”… Nerijetko nakon toga novinari dobiju komentar od zvaničnika kako je ručak bio dobar, uglavnom kažu da su se dogovorili o tome da se dogovore, a onda ruke u parlamentima potvrde ono što se pričalo na tim sjedeljkama bez previše rasprave.
Onima koji prate politička dešavanja u BiH sigurno nisu promakli tekstovi u medijima u kojima se ukazivalo na to da pojedini ministri i zvaničnici privatna druženja u restoranima pravdaju “državnim poslovima”. Često se u tom kontekstu spominjao državni ministar finansija Nikola Špirić, ali nažalost nije jedini.
Neformalno o MMF-u
Tako su, recimo, entitetski premijeri Aleksandar Džombić i Nermin Nikšić sa predsjedavajućim Vijeća ministara Vjekoslavom Bevandom 7. novembra prošle godine u jednom od sarajevskih ugostiteljskih objekata uz vino razmatrali “fiskalnu situaciju u BiH u vezi sa stand-by aranžmanom koji je ranije dogovoren sa MMF-om”, stajalo je u šturoj agencijskoj vijesti dan poslije. Sastanak je navodno bio neformalnog karaktera, pa čak i ako je tako, priča o MMF-u nije nimalo neformalna i nije za kafansko “utapanje” u vinu, što je bila, sudeći prema fotografiji koja je snimljena te večeri.
Sve učestaliji razgovori predsjednika političkih partija, državnih i entitetskih zvaničnika, koji se odvijaju u birtijama, a za rezultat imaju dogovaranje o krupnim pitanjima, kao što su ustavna i zakonska rješenja, najbolje pokazuju da se Bosna i Hercegovina pretvara u “društvo nekoliko lica”, smatra Almir Terzić, novinar Oslobođenja.
“Na sceni je najgori oblik nepoštivanja i nipodaštavanja institucija u BiH, čije su vlade i parlamenti na svim nivoima postali samo protočni bojleri koji verificiraju ono što je smislio i dogovorio um dvojke, četvorke, šestorke… Zato u BiH čak više ne možemo govoriti ni o partiokratiji. I to je stanje za naše prilike postalo visok stepen demokratije. Jer, ni partije ne odlučuju, nego takozvani lideri. Dešavanja u BiH, kada su u pitanju kafanske sjedeljke zvaničnika, najbolje pokazuje dno koje su dotakli građani i svi narodi zajedno, bili konstitutivni ili ne, sve sa svojom vlašću. Vlast je ogledalo naroda. Dok se ne promijeni narod imat ćemo ovakvu situaciju, vjerovatno još i goru, jer, možda će slijedeći korak biti ukidanje parlamenata i vlada pa će sve stubove vlasti činiti pojedinci sa čelnih mjesta partija. Krećemo se užurbanim koracima ka diktaturi takozvanih partijskih lidera, a da toga nismo ni svjesni. Ono što za početak treba uraditi i zbog čega sam najviše ljut na medije u BiH jeste što izvještavaju i prenose ono što se dogovara u kafanama”, kaže Terzić.
“Riba je bila dobra”
Političke lidere i zvaničnike treba natjerati da se vrate u institucije sistema, dodaje Terzić, podsjećajući na bahatost predsjednika HDZ-a 1990 od prošle sedmice, kada je, nakon sastanka sa predsjednikom SBB-a Fahrudinom Radončićem i predsjednikom FBiH Živkom Budimirom u jednom sarajevskom restoranu, novinarima koji su tražili izjavu kazao kako je “riba bila dobra”.
Aleksandar Trifunović, glavni i odgovorni urednik portala Buka, kaže da je tumačenje demokratije na bh. način takvo da se u njega uklapaju sastanci političara po skupim restoranima i da se to prihvata kao normalno.
“Mi nemamo unutrašnju demokratiju partija, prije svega. Ako izuzmemo SDS i SDA, jedine koje su u proteklom periodu mijenjale lidere, svi ostali otkako su zasjeli na čelo svojih stranaka, namjerno kažemo ovo svojih, više nisu silazili s tog trona. To su ljudi koji koriste partije kao alatku za sprovođenje politike koja isključivo njima odgovara. Takav način vođenja politike naravno proizvodi i takve susrete gdje je njima sasvim normalno da na kafanskim razgovorima dogovaraju najbitnije stvari. Suštinski, i ono što se dogovara u parlamentima je ispunjavanje želja lidera, jer vrlo rijetko imate suprotstavljena mišljenja unutar partija. Oni jednoglasno provode ono što lideri zamisle. To što je sve skupa nenormalno za normalne demokratije nama ništa ne znači, jer mi nismo normalno demokratsko društvo”, kaže Trifunović.
Naš sagovornik podsjeća i na događaj od prošlog ljeta, kada je premijer RS-a “skoknuo” na kafu helikopterom Vlade tog entiteta, što ocjenjuje kao vrhunac bezobrazluka.
Stručna javnost ne utječe na odluke
“Imali smo situacije da se izborne kampanje finansiraju sredstvima budžetskih korisnika. Podsjećam na neka skandinavska iskustva, kada su pojedinim ministrima ili premijerima nalazili da su greškom koristili do dvadesetak eura sredstva za prezentaciju sa kartica, a koja im nisu bila dozvoljena, morali su odmah podnijeti ostavku. Ovdje i kad imate pismeni dokaz to ne poluči smjene ili barem izvinjenje. Cijela njihova komunikacija s javnošću je čisti bezobrazluk, to je sve produkt demokratije kakvu smo dozvolili našim političarima”, dodaje Trifunović.
Međutim, sastanci u restoranima ne moraju se nužno okarakterisati kao negativni, smatra sociolog Srđan Puhalo.
“Nekom zvaničnom i institucionalnom dogovoru obično predstoji niz sastanaka koji mogu biti vrlo neformalni. Ono što poslije toga, da tako kažem, kultura zahtijeva, je da se to što dogovore i provuče kroz institucije. S jedne strane meni je to normalno, ali ja vidim jedan drugi problem u svemu, to je dogovor pojedinaca. Sve se svodi na to da takvi dogovori samo formalno prođu kroz institucije, bez ozbiljne analize i bilo kakve mogućnosti da stručna javnost utječe na odluke”, kaže Puhalo.
Nažalost, za sve što nam smeta u ponašanju političara sami smo krivi, jer mi biramo njih i njihove stranke, a samim tim dajemo im za pravo da nakon političkih sastanaka komentarišu kako je ručak bio dobar, a potom dogovore propuste kroz parlamente – “protočne bojlere”.
