Kao i nebrojeno puta do sada, čisto tehničko i stručno pitanje prešlo je na politički teren.
Do te mjere su zakomplikovali, da testiranje i puštanje u rad te četvrte generacije mobilne mreže zavisi od dokumenta koji se zove Politika sektora komunikacija, o kojem, barem zasad, nema ni minimuma saglasnosti. Jedni žure da ga “proguraju” na sjednici Savjeta ministara, drugi ga osporavaju jer je navodno suprotan zakonu, dok neki treći u svemu vide šansu da zarade i nešto izlove u mutnom.
Taj dokument u suštini trebalo bi da definiše ono što svi znaju, odnosno da utvrdi tačan broj mobilnih operatera u BiH, zatim procedure za dobijanje dozvole za testiranje i korištenje mreže te određene manje-više tehničke stvari, koje zbog zakona fizike i matematike ne bi nikome trebalo da budu sporne.
Kako će se ta priča sa usvajanjem dokumenta završiti, ostaje da se vidi, ali sigurno je da niko neće snositi odgovrnost što do sada u BiH nema 4G mreže i što budžet ostaje bez desetina miliona eura koje telekom operateri već godinama namjenski čuvaju za te potrebe i čekuju da im Regulatorna agencija za komunikacije stvori uslove za razvoj mobilne mreže.
Dok sve ne “legne” na svoje i dok se politika ne dogovori, BiH će i dalje uz Ukrajinu biti jedina zemlja u Evropi koja još nije prešla na 4G mrežu, a kad to uspije, svijet će vjerovatno razviti mrežu šeste generacije s obzirom na to da u većini razvijenih zemalja već sada 5G postaje standard.
