Da ljubav ne poznaje granice dokazali su Pradjumna Kumar Mahanandia (Pradyumna) i Šarlot Von Šedvin (Charlotte Von Schedvin), slikar iz Indije i muzičarka iz Švedske, koji su zajedno više od 40 godina. Sve je počelo davno i neočekivano.
On je rođen 1949. godine u malom indijskom selu. Astrolog je nedugo nakon njegovog rođenja rekao da će se, kada odraste, oženiti djevojkom iz dalekih krajeva koja je rođena u znaku Bika, koja će biti muzičarka i svirat će flautu te će posjedovati komad šume ili džungle. Naime, bio je običaj da roditelji nazovu astrologa kada im se rodi dijete. Kumar je u to proročanstvo, kaže, čvrsto vjerovao.
Proročanstvo se počelo ostvarivati. Bilo je to 17. decembra 1975. godine.
Kumal je studirao umjetnost u Nju Delhiju i zarađivao za život kao ulični slikar kada mu je prišla mlada plavokosa Šveđanka i zamolila ga da napravi njen portret.
Šarlot je u to doba studirala u Londonu, a u Indiju je došla automobilom.
– Kada se pojavila ispred mene, osjetio sam kao da nemam težinu, kao da lebdim. Teško je riječima opisati taj osjećaj. Oči su joj bile tako plave, velike i okrugle. Činilo mi se kao da ne gleda mene već u moju unutrašnjost, poput rendgena – prisjetio se.
Bio je toliko nervozan da je nije uspio nacrtati kako treba. Zamolio ju je da se vrati drugi dan.
– Vraćala se tri puta i napravio sam joj tri portreta. Nakon što je došla drugi put, osjetio sam da je to ona, to je ta žena. Otkrio sam da je ta strankinja rođena u znaku Bika, da posjeduje dio šume te da svira flautu i klavir. Rekao sam joj na lošem engleskom: “Ti ćeš biti moja žena, bilo je suđeno da se sretnemo, tako je zapisano na nebu” – ispričao je Kumal.
Kumal joj je čak ponudio pokazati proročanstvo astrologa napisano davno, kao dokaz da ne priča gluposti, da je zaista bilo suđeno da se sretnu. Šarlot je tada imala 19 godina, nije se prepala toga što joj je rekao već mu je odlučila dati šansu. Proveli su zajedno dvije, tri sedmice prije nego što se vratila u Švedsku. Ljubavna priča tada je mogla završiti da mladi Kumal nije odlučio izboriti se za svoju ljubav.
Dopisivali su se redovno, a nakon godine i po Kumal je odlučio prodati sve što ima, kupiti polovni bicikl i krenuti na put od skoro 10.000 kilometara kako bi vidio Šarlot. Imao je vrlo malo novca, međutim, nekoliko dobrih ljudi koje je upoznao putem mu je pomoglo.
– Najveća prepreka su bile moje vlastite misli, moje sumnje. Želio sam avionom brzo doći do nje, ali nisam imao novca pa sam krenuo biciklom – dodao je.
Putovanje je trajalo skoro pet mjeseci. Krenuo je iz Nju Delhija i biciklirao kroz Pakistan, Afganistan, Iran da bi došao do Turske i ostatka Evrope. Ponekad je autostopirao ili se ukrcao na voz. Spavao je u vreći za spavanje pod vedrim nebom. Slikao je putem i slike mijenjao za hranu.
– Upoznao sam puno prijatelja, hipija, koji su me znali nahraniti, dati mi savjete, pokazati mi kojim putem ići… Nisam bio sam. Ni jednom nisam sreo čovjeka koji mi se nije svidio. Bilo je to drugačije vrijeme, drugačiji svijet pun ljubavi, mira i slobode – prisjetio se.
– Uvijek postoji način kako nešto ostvariti, ako postoji volja. Sve je moguće! Sve ovisi o tome kako razmišljate. Strah i sumnja su vam dva najgora neprijatelja koji vam život čine teškim – dodao je.
Stigao je do Švedske, do Gotenburga, do svoje ljubavi. Upoznao je njene roditelje, a zatim ju je zaprosio. Pristala je. U braku su više od 40 godina, žive u Švedskoj, imaju dvoje djece, a ljubav između njih je jača nego ikad.
On je danas poznati umjetnik koji izlaže svoje slike širom svijeta. Uz to radi i kao savjetnik u švedskom centru za umjetnost i kulturu.
Njihova ljubavna priča toliko je zanimljiva i jedinstvena da su mnogi producenti i iz Holivuda i Evrope zainteresirani da snime film. O njima je Per J. Anderson (Andersson) napisao knjigu „Sjajna priča o čovjeku koji je biciklirao iz Indije do Evrope zbog ljubavi“ (The Amazing Story of the Man Who Cycled From India to Europe for Love).
