Građani sa prebivalištem na Kosovu ne mogu da putuju bezvizno – ni kada imaju kosovski pasoš, ni kada imaju srpski koji je izdala Koordinaciona uprava MUP-a. Zato i Srbi i Albanci sve češće prebacuju prebivalište u Srbiju – često izmišljajući da tamo imaju rođake. Mladima je postalo bitno da samo odu sa Kosova i ne biraju više kako.
Stefan Filipović je aktivista iz Gračanice. Ima pasoš Koordinacione uprave Srbije i pasoš Kosova – oba malo vredna.
Ni sa jednim, ni sa drugim, ne može bezvizno da putuje. Zato je, kao i brojni mladi sa Kosova, tražio regularni pasoš Srbije.
„Građani više nemaju vremena. Mladi obrazovani ljudi govore jezike, koji putem interneta imaju prozor u svijet i vide kako se i gdje živi, da mogu da izgrade bolji život i bolju budućnost, zaista ne žele da ostare na takvom Kosovu gdje neće imati posla i gdje neće imati šansu da naprave nešto od svog života. Tu se ne bira. Otići sa pasošem Srbije, da li kao Srbin, Albanac, kao Goranac, više nije bitno. Bitno je da se ode,“ kaže Filipović.
Prvi korak je prebacivanje prebivališta u neki od gradova Srbije.
Za Stefana je to bio Beograd, jer je tamo studirao. Njegovi prijatelji Albanci papreno plaćaju ljude u Srbiji da im glume rođake.
„Da li je Niš, Novi Sad, Beograd… Srbima je kudikamo lakše, zato što imaju mnogo raseljenih Srba sa Kosova, pa tamo imaju rođake i mogu lakše da uđu u proceduru, a Albancima, Turcima, Gorancima i Romima je kudikamo teže i moraju da plaćaju da bi doveli tamo nekog rođaka. To je tipično za Vojvodinu, gdje Albanci lakše nalaze tzv. rođake.“
Ali, ko god sa Kosova, prijavi prebivalište u Srbiji, policija ga provjerava tri mjeseca.
„Zvanična politika države Srbije je očuvanje stanovništva srpske nacionalnosti na prostoru Kosova, i to je u redu. Ali namjerno komplikovanje procedure promjene prebivališta, nije dugoročno i neće zadržati Srbe. To otvara mogućnosti za korupciju, za različite mahinacije. Građani su primorani, naročito mladi ljudi. Neće nužno oni odmah poželjeti da napuste Kosovo ili Srbiju uopšte. Jednostavno ljudi žele dokumenta koja su prihvaćena svuda u svijetu, i kada donesu odluku, ljudi su kao voda, ne možete ih zaustaviti.“
