Bezbjednosne snage Kosova neće postati vojska, već Oružane snage Kosova.
Prije tačno godinu dana kosovski ministar Bezbjednosnih snaga, Agim Çeku, najavio je formiranje vojske Kosova unutar 2013. godine, na čemu se inače radilo, kako je rekao, u koordinaciji sa zemljama NATO-a. Sredinom jula prošle godine generalni sekretar NATO Andres Fogh Rasmusen je ipak rekao da se misija Bezbjednosnih snaga neće mjenjati.
Bezbjednosne snage Kosova ne postaju vojska, ali je na šestoj godišnjici od proglašenja nezavisnosti kosovski premijer Hashim Thaçi najavio je da će ove snage uskoro zamjeniti Oružane snage Kosova, a uz njih će se formirati i Ministarstvo odbrane, kada takav zakon bude prošao kroz Skupštinu.
Po riječima stručnjaka za bezbjednost, Oružane snage Kosova razvijaće se postepeno u narednih pet do 10 godina, i u trenutku kada NATO odluči da povuče svoje snage sa Kosova, one će zamjeniti KFOR.
Kosovske snage bezbjednosti do sad su bile lako naoružane i uniformisane snage čiji je zadatak bio da sprovodi operacije odgovora u slučaju krize na Kosovu i u inostranstvu, operacije civilne zaštite na Kosovu, i pomoć civilnim vlastima prilikom odgovora na elementarne nepogode i druge vanredne prilike.
Po riječima premijera, Oružane snage Kosova će imati novi mandat i odbrambene kapacitete, i biće spremne i sposobdne da brane suverenitet i teritorijalni integritet Kosova.
Predviđa se da će cijeli razvoj Oružanih snaga biti u koordinaciji sa NATO-om, kao što je i bilo u slučaju formiranja Kosovskih snaga bezbjednosti.
Neophodan zakon
Međutim, Ramadan Qehaja, stručnjak za vojna i bezbjednosna pitanja navodi da naziv „oružanih snaga“ ukazuje na to da se termin „vojska“ još uvijek ne može upotrebiti jer bi u tom slučaju uslijedio pritisak međunarodne zajednice.
„Zbog ekonomskih razloga ne možemo da formiramo velike oružane snage, zato što to zahtjeva investicije. Ali isto se ne može zvati ni vojska zato što postoje pritisci iz međunarodne zajednice, konkretnije od onih koji nisu priznali Kosovo, a koji su članovi NATO-a. Tu su i ostali politički razlozi u vezi sa Srbijom“, navodi Qehaja.
On dodaje da Kosovo godinu do dvije kasni s tim, i da se treba uraditi adekvatna struktura ovih oružanih snaga, odnosno kako će one izgledati za potrebe samoodbrane teritorije Kosova.
Naim Maloku, takođe stručnjak za bezbjednost, navodi da je najprije potrebno da vlada procesuira zakon u Skupštini Kosova, jer bez toga je nemoguće transformirati KSB u OSK.
Sve to treba da bude harmonizovano sa NATO-om, dodaje on. A kada KFOR i EULEX završe mandat na Kosovu, odgovornost za bezbjednost, uključujući sjever koji je do sada bio izazov, prelazi na kosovske institucije.
Ukoliko Kosovo postane članica NATO-a, on dodaje da će tada biti potreban i sporazum u vezi sigurnosti teritorije i granica.
„Zavisi od plana NATO, da li će Kosovo postati članica NATO, kad i kako. Ukoliko će postati, onda NATO preuzima odgovornost za sigurnost spoljnih granica te zemlje. Ali, za sve je potrebna koordinacija sa NATO-om“, kazao je Maloku.
Danas, Kosovske snage bezbjednosti broje 2.243 pripadnika, od kojih su 42 Srba, 48 Bošnjaka, 55 Turaka, 28 Aškalija, 18 Egipćana, četiri Hrvata, tri Roma i dva Goranaca.
Stručnjaci predviđaju da bi buduće oružane snage Kosova brojale između 3.500 i 4000 pripadnika.
