Glavni muftija je istakao aktuelnost i svježinu poruka Kur’ana koje su objavljene prije 14 vjekova a koje su danas primjenjive i posebno naglasio da je prva objavljena riječ bila „uči“.
On je istakao da je učenje jedino djelotvorno ukoliko se čini „…u ime Gospodara koji stvara…“.
Muftija je rekao da je posmatrano sa ljudskog racionalnog aspekta logično bilo da prva objava bude vezana za vjeru ali nije, već je prvi imperativ ljudima bio da uče.
„Upravo učenje i obrazovanje čovjeka je osnovni temelj da bi se na njemu moglo graditi i vjerovanje i moralno, odgojno, bontonsko formiranje, i sve druge dimenzije ljudskog bića. Ovo je nešto što mi muslimani ne bi smo smjeli nikada zaboraviti.“ – rekao je Glavni muftija.
On je istakao da su muslimani vrijednost učenja spoznali u sedmom vijeku a da se Evropa tom temom bavi u posljednjih trista godina i da je porijeklo riječi obrazovanje izvedeno od riječi obraz.
„Obrazli čovjek je onaj ko drži do vrijednosti i do dostojanstva. Obraz je nešto što simbolizira više vrijednosti kod čovjeka, one nad biološke vrijednosti. Čovjek bez obrazovanja je kao ljudski kostur kada bi ste mu sklonili meso-obrazinu sa lica. Neznalica izgleda kao kostur bez lica.“ – rekao je Muftija.
Glavni muftija je kazao da je znanje jedna velika moć i energija koja je sama po sebi bitna ali kao svaka energija može biti opasna ako se usmjeri u pogrešnom smjeru.
„Znanje je svjetlo ali se može pretvoriti u sopstvenu suprotnost i postati nehumano ukoliko se ne ispoštuje princip „Uči u ime tvoga Gospodara koji stvara“. Ne zaboravite da ljudi nisu stvoritelji znanja. Ljudi mogu da otkrivaju zakone u nauci ali oni nisu zakonodavci tih zakona. Svjetlo je putovalo istom brzinom i prije i poslije Anšajna. Ali mi imamo svijet koji hoće da odvoji nauku od Boga. Da bezbožnički predstavi svijet i da sakrije ulogu Gospodara. Nauka bez Boga postaje opasnost. Svaki oblik moći, a znanje je moć, bez svijesti o Gospodaru dovodi do tiranije i nasilja jer tada čovjek počinje da umišlja božanske osobine kod sebe. Bez svijesti o Bogu čovjek se dehumanizira.“- rekao je Glavni muftija.
Muftija je istakao da dokle god je islamska civilizacija dominirala poruka učenja u iem Gospodara koji stvara se implementirala.
„Gdje god je islamska kultura zavladala osnovno je bilo formiranje obrazovnih ustanova. U Osmanskom carstvu su gradovi nastajali tako što bi se prvo formirala džamija i medresa i to je značilo da tako nastaje grad. I zato mi imamo medresu kao pojam i osnovnu vrijednost u obrazovanju. Riječ medresa znači škola, mjesto gdje se slušaju dersovi. Osnovna vrijednost islamske kulture i civilizacije na ovom prostoru jeste zapravo obrazovanje.“ – rekao je Muftija.
On je naglasio da se u tradiciji afirmacije obrazovanja u Evropi pominje Bolonja i Bolonjski univerzitet ali da i Bošnjaci imaju svoju Bolonju na Balkanu a to je Medresa u Novom Pazaru koja ove godine obilježava petstotu generaciju svršenika Medrese.
„Balkanska Bolonja je medresa Gazi Isa-beg koja je nastala tamo gdje je zgrada Islamske ustanove. Tu je nastala džamija i Medresa i tad su postavljeni temelji gradu Novom Pazaru. Da bi se jedna kultura i civilizacija podigla ona mora vratiti poštovanje sopstvenog obrazovanja. Tradicija u obrazovanju je jedan veliki energetski resurs ali nam ne daje za pravo da prihvatimo dekadencu i ovo zaostajanje koje je izazvano posljednjih stotinu godina.“ – rekao je Muftija.
Muftija je kazao da je znanje svjetlo i mač slobode a da je neznanje put ka ropstvu.
„Sve tiranije svijeta su neznanje koristile kao sredstvo porobljavanja. Ali danas imamo jedan fenomen, da stotine intelektualaca predstavljaju najveće kukavice društva. Danas ćete naći najmanje spremnosti na odbranu stava od ljudi koji su obrazovani. U pitanju je posljedica bezbožničkog i dehumaniziranog obrazovanja gdje je čovjek izgubio sopstvenu vrijednost.“ – rekao je Glavni muftija.
Govoreći o ulozi škole danas Muftija je istakao da je loše stanje u školstvu najveća opasnost za budućnost društva.
„Vlast je loša i ona može da se promijeni na jednim izborima, ali sistem školstva kad počne da se osipa, ne propada tako brzo ali se jako teško liječi. Pedeset godina je potrebno da se iznova formiraju vaspitači, učitelji, nastavnici i profesori. Većina ih je nastala u vremenu gdje su školovani da ne poštuju sebe i da će napredovati ako budu gazili svoju vjeru i svoju tradiciju. Mi kao društvo se moramo pozabaviti tim pitanjem. Šta nam djeca uče u školama? Ono što želim da naglasim jeste da nemate pravo okretati glavu i reći ima tamo škola i pustiti svoje dijete. Morate se pitati gdje vam dijete ide? Ko mu je nastavnik? Ko mu je učitelj? Ko mu je direktor? Šta se tamo radi?“ – rekao je Glavni muftija.
On je istakao da svi treba da se bore protiv devijacija u školstvu o bilo kojoj školi da se radi.
„Ja mogu da kažem to se državno raspada hajte ovamo kod nas, ali nije to rješenje. Nikada ja neću reći ni za jednu školu ni za državni univerzitet da nije naš. Sve je to naše. Gdje se god školuje naše dijete to je naše, ma s kakvom namjerom formirano. Ma ko postavljen za rektora ili direktora to je naše. Jednako sam zainteresiran za kvalitet nastave na Internacionalnom univerzitetu i na Državnom univerzitetu. Namjera, osnivači i pozadina će da nestanu a Univerzitet ostaje i zato je jako važno da to bude dobro, da se tamo ne proizvode degenerici koji će sutra upropaštavati svoje porodice i društvo. I zato je važno da podignemo glas. Uloga prosvetnog radnika u školi je da obrazuje dijete. Da mu formira obraz, da zrelo razmišlja. Dijete u školi mora učiti da prezire kriminal.“ – rekao je Glavni muftija.
