Za Kosovo – kampanja uoči predstojećih izbora; za Srbiju – paravan za nerad i propuste na unutrašnjem planu. To su, ocjenjuju analitičari, osnovni razlozi zapaljive nacionalističke retorike na liniji Beograd – Priština. Dok zvaničnici Ujedinjenih nacija sa sjednice Savjeta bezbjednosti upozoravaju da je u ovakvoj atmosferi narušen nivo povjerenja neophodan za dalju normalizaciju odnosa između Srbije i Kosova, tenzijama se kraj ne nazire.
„Svako poigravanje sa nacionalizmom nosi opasnost jer – nikada ne znate kada će pobjeći iz laboratorije“, kaže spoljnopolitički komentator Boško Jakšić.
Na ovakva upozorenja koja, uz Jakšića, već nedjeljama iznose poznavaoci prilika na Balkanu, i oni koji se dobro sjećaju devedesetih godina, zvaničnici u Srbiji i na Kosovu ostaju gluhi.
Provokativna, nacionalistička retorika, uz optužbe za narušavanje stabilnosti regiona, obilježila je odnose Beograda i Prištine u nedjeljama uoči redovnog zasjedanja Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija (SB UN), posvećenog situaciji na Kosovu. Na to je na sjednici u Njujorku u utorak upozorio šef UNMIK-a Zahir Tanin, navodeći da „takav jezik i takve izjave mogu proizvesti neželjene efekte“.
„Eskalacija je izbjegnuta zahvaljujući nekoliko diplomatskih intervencija, ali je neophodni nivo povjerenja između Prištine i Beograda i dalje podriven određenim brojem neodgovornih i zapaljivih izjava“, rekao je Tanin, a onda i citirao poruke albanskih i srpskih političara koje su posljednjih mjeseci dolivale ulje na vatru.
Od izjava predsjednika Albanije i Kosova Edia Rame i Hashima Thaçija da se, ukoliko se izgubi perspektiva ulaska u Evropsku uniju, ne može isključiti mogućnost da svi Albanci žive u jednoj državi, do lavine koja je uslijedila iz Beograda (čiji su ih zvaničnici, uz propratne zapaljive novinske naslove, optuživali za “organizovanu akciju ostvarivanja velikoalbanskog projekta, koji prijeti miru i stabilnosti u regionu”).
„Kad god predstoje izbori u regionu, ratnohuškački pozivi koji se odnose na naciju i nacionalizme, postaju lajt motiv koji se isplati svima onima koji koriste takvu situaciju. U ovom slučaju, rezultiralo je istim efektima i u Beogradu i na Kosovu“, kaže politikolog Behlul Beqaj.
U svjetlu predstojećih parlamentarnih izbora na Kosovu mogu se tumačiti i poruke lidera Alijanse za budućnost Kosova, a sada i kandidata za premijera, Ramusha Haradinaja „da će Albanci sami da završe posao ako Brisel i Vašington ne rješe pitanje oko Srbije i Kosova“.
„Ali u Srbiji su izbori prošli, i moram da priznam da sam iznenađen kako srpski zvaničnici reaguju na sve te izjave za koje bi morali da pretpostave da su za unutrašnju upotrebu“, navodi Boško Jakšić.
Reakcija na Haradinajeve izjave aktuelnog predsjednika Srbije Tomislava Nikolića, koji je za „Novosti“ rekao da je riječ o „psu koji je osjetio ukus ljudskog mesa i da mora bude kažnjen da mu bjesna pena ne bi i dalje curila na usta“, samo je jedna u nizu onih koje su počele kada je sud u Francuskoj odbio da izruči Srbiji nekadašnjeg komandanta Oslobodilačke vojske Kosova (OVK).
U fokusu zvaničnika i medija u Srbiji je i nekadašnji šef misije OEBS-a na Kosovu Vilijem Voker, zbog čije je izjave da radi na projektu ujedinjenja Albanaca, ministarka pravde Nela Kuburović oštro protestovala i pred Savjetom bezbjednosti. Ne osvrćući se pritom na poruku ambasadorke Kosova u UN-u Vlore Çitaku koja je na istoj sjednici podvukla da “nema ‘velikog Kosova’ niti ‘velike Albanije’, već samo Albanaca čiji je cilj da budu državljani Evropske unije”.
„Praviti ogroman slučaj od jednog penzionera Vokera ili od Haradinaja koji se bori za svoju poziciju i mjesto pod suncem sukobljavajući se sa Thaçijem na Kosovu, ili Edija Rame koji je suočen sa bojkotom opozicije u parlamentu pred izbore, to je po nas štetno jer onda i mi dobijamo ukore iz Savjeta bezbjednosti, ali i iz Brisela da se traži razum i uzdržanost na svim stranama“, navodi Jakšić.
Svakodnevno upozoravaju i prete i naslovi sa stranica tabloida. Od vjesti koja nikada nije potvrđena, niti joj je epiloga bilo, da je na jugu Srbije zaplijenjeno oružje namjenjeno Albancima u Makedoniji za oružane sukobe, preko poruka „Ubijaćemo srpsku djecu“ iznad slika boraca OVK, do citata ministra policije Nebojše Stefanovića da „Albanci neće dobiti ni milimetar srpske zemlje“.
Sajt „Cenzolovka“, koji prati slobodu medija, bilježi da je u vlastima bliskom „Informeru“, od 20. februara ove godine, rat prizivan sa 12 naslovnih strana. Primjećuju to i Beograđani.
„Najviše u prorežimskim medijima. I u novinama i na televiziji. To je potpuno bespotrebno zaoštravanje i podizanje tenzija. I mislim da je isključivo u cilju skretanja pažnje sa bitnih problema, pre svega socijalnih i ekonomskih“, kaže Dragan Krsmanović u anketi za RSE.
Radi se o oprobanom receptu, koji se devedesetih godina pokazao uspješnim.
„Nacionalizam, pogotovo simbolisan kroz Kosovo, je paravan da se prikrije šta se sve ne radi u zemlji. Koliko su spori reformski procesi, koliko raste nezaposlenost, kako je nizak standard. Svi osnovni problemi sa kojima se građani suočavaju se ne rješavaju, a onda, kao devedesetih, izbacite nacionalističke parole. To je najbolji i najlakši način manipulacije raspoloženjem javnosti“, ocjenjuje Boško Jakšić.
Međunarodna zajednica svjesna je razloga ovakve retorike i, prema Jakšićevoj oceni, stvar bi se mogla završiti uz nekoliko packi jednoj i drugoj strani. No, ukoliko se tenzije nastave, dijalog u Briselu bi, kako navodi Behlul Beqaj, mogao biti ugrožen.
