Bejrut je dugo bio sinonim za riječ eksplozija. Glavni grad Libana je rijetko kada bilježio mirne periode, obzirom na turbulentnu historiju zemlje, piše CNN.
Grad je bio glavna tačka 15-godišnjeg građanskog rata u Libanu, jednog od najdužih na svijetu u novijoj historiji. U samo posljednjih 15 godina, ovo mjesto je svjedočilo nizu ubistava, višednevnih sukoba i višemjesečnih međunarodnih ratovanja koji su donijeli godine ekonomskih i političkih previranja.
Bejrut – Pariz Bliskog Istoka
Narod je pokušavao živjeti normalno. Da pokaže svijetu kako su više od zbroja svih kriza koje su ih zadesile. Milioni Libanaca i stotine hiljada izbjeglica hvalilo se kako ipak žive u jednoj od najljepših država svijeta, te da je Bejrut i dalje Pariz Bliskog Istoka. I Bejrut jeste počeo da vraća taj kosmopolitski duh koji ga je krasio oduvijek, te da oduševljava turiste svojom srdačnošću, sjajnom hranom i prelijepom obalom. Grad koji datira još iz doba Feničana, s pogledom na Mediteran.
Vrhunac je doživio krajem 19. vijeka kada su se evropske kompanije utrkivale koja će imati veći utjecaj nad gradom u kojem je osnovan i prvi univerzitet. Britanci su izgradili moderan vodovodni sistem, dok su Francuzi bili zaslužni za izgradnju luke, željeznice i električnog sistema. Bejrut je bio komercijalni i intelektualni centar arapskog svijeta sve do 1975. godine kada je započeo Libanski građanski rat. Narod je ipak pokazao da je sposoban da preživi i pobijedi niz problema koji su proistekli iz jedne od najnapetijih geopolitičkih linija na svijetu. Međutim, kada se desila strašna eksplozija u prošle sedmice, činilo se da su njegovi ljudi konačno postali nemoćni.
Eksplozija u Bejrutu mogla se predvidjeti i spriječi ti
Snažna eksplozija, koja je nanijela štetu u krugu od 10 kilometara, bila je najgori pojedinačni nasilni događaj koji je grad ikada vidio. Čitava četvrt je ležala u pepelu. Stotine hiljada stanovnika grada raseljeno je. Ulice su bile prekrivene komadima stakla. Ljudi su sjedili na trotoaru ispred uništenih kuća, lica natopljena suzama dok su mnogi vrištali tražeći najmilije ispod ruševina. Krikovi krvavih beba odjekivali su u bolnicama punim ranjenika. Neki od ljekara operisali su preživjele pod svjetlima mobilnih telefona zbog čestih i dugih nestanka struje u gradu. U gradu koji je dugo bio mješavina političkih, vjerskih i ekonomskih razlika, niko nije bio pošteđen štete. Najmanje 135 ljudi je mrtvo, više od 4.000 ranjeno, a 300.000 ljudi je ostalo bez doma, rekao je ministar zdravlja.
Građani Bejruta su sve nezadovoljniji nakon što su libanski zvaničnici priznali da se snažna eksplozija mogla predvidjeti, te da su nadležni u luci u više navrata bili upozoravani da moraju adekvatno uskladištiti neobezbijeđeni opasni tovar amonij-nitrata. U međuvremenu u posjetu Bejrutu stigao je i francuski predsjednik Emanuel Makron (Macron).
Luka Bejruta potpuno uništena…
Bejrutova luka, glavna veza Libana sa spoljnim svIJetom bila je izbrisana u roku od nekoliko minuta, a velika većina stanovnika grada našla se zarobljena u naizgled beskrajnom nizu očajnih, apokaliptičnih scena. Tajanstveni događaj podstakao je Špekulacije, ali čini se da je tugu potisnuo bIJes.
– Hvala vam na upućenim saučešćima, ali jedina saučešća koja trenutno prihvatamo su ona sa posvećenošću međunarodne zajednice za pravdu i pomoć. Mi još uvijek brojimo svoje mrtve i izvlačimo tijela ispod ruševina – napisala je na Twitteru Karmen (Carmen) Geha, profesorica Univerziteta u Bejrutu, odgovarajući na poruke predstavnika UN-a.
Bejrut više nikada neće biti isti, rekli su stanovnici gradova i analitičari
– To je ogroman psihološki trenutak – rekao je Karim Makdisi, još jedan vanredni profesor na Američkom univerzitetu u Bejrutu.
– Ne mislim da će Bejrut biti isti nakon ovoga. Njegov najbitniji dio je bukvalno i metaforično uništen. Kao pojedinačni trenutak, eksplozija je bila nevjerovatna zbog svog čistog nasilja i simbolike – rekao je.
U zemlji koja se nalazila pod jednim od najgorih privrednih padova u historiji, luka Bejrut ostala je jedno od rijetkih centara aktivne komercijalne aktivnosti. Čak i dok je valuta napredovala i siromaštvo raslo, pošiljke robe su nastavile da cirkulišu. Liban se uveliko oslanja na uvoz da bi zadovoljio svoje osnovne potrebe. Glavni silos žita u zemlji uništen je u eksploziji, što je izazvalo strah od velikih nestašica pšenice u narednim sedmicama. Vlasti pokušavaju preusmjeriti pošiljke u mnogo manju luku sjevernog grada Tripolija, ali postoji zabrinutost da njena luka nema kapacitet za primanje velikih brodova.
– Jednom kada tuga i šok nestanu, ili ljutnja i tuga preliju se u nove proteste i zahtjeve da se ovi političari iz protekle dvije ili tri decenije privedu pravdi na neki način, možda se nešto i desi – rekao je Makdisi.
Eksplozija došla usred dramatične borbe sa koronavirusom
Premijer Hasan Diab, koji se smatrao reformatorom protiv uspostavljanja institucija, obećao je da će krivci odgovorati, ukazujući da je eksplodirano skladište u “opasnom” stanju u luci stajalo već šest godina. Šef libanske carine Badri Daher rekao je da je pravosuđu poslao šest dopisa s upozorenjem da se opasne materije drže u luci. Vojska je u međuvremenu proglasila dvonedeljno vanredno stanje, dok stanovnici grada pokušavaju da obnove uništene domove.
-
Nakon stravične eksplozije FOTO: PROFIMEDIA
Eksplozija je uslijedila samo nekoliko sati nakon što su zdravstveni zvaničnici izjavili kako je nedavni skok slučajeva COVID-19 opteretio bolnice. U utorak ujutro, šef glavne javne bolnice u zemlji koja liječi pacijente zaražene virusom SARS-CoV-2 objavio je da se njegovi objekti približavaju punom kapacitetu. Bila je to izjava koja je nagovijestila najgori mogući scenario za libanski zdravstveni sistem, koji je već pod teretom ekonomske katastrofe. Nekoliko sati nakon najave, eksplozija je poslala hiljade ljudi u bejrutske bolnice.
Jedna žena koja je oborena razbijenim staklima prebačena je iz jedne zdravstvene ustanove u drugu, i više puta je okrenuta. Na kraju je primljena u bolnicu u planinskom selu, gdje je dobila 40 injekcija. Libansko ministarstvo zdravlja saopštilo je da će postaviti terenske bolnice za liječenje hiljada ranjenika, ali nije jasno kako planira riješiti svoje rastuće slučajeve COVID-19 usred razaranja.
– Kao da je nestao koronavirus, ali nije nestao. Kao da je nestala finansijska kriza, ali nije nestala – rekao je Makdisi i dodao:
– Ljudi imaju osjećaj gubitka i bespomoćnosti. Svi žele da odu iz zemlje. Odustali su od borbe i nade – zaključio je.
Ipak, neki demonstranti su prkosni, vjerujući da bi ponovni protesti još jednom mogli donijeti bolju političku budućnost.
