SLOBODA JE TEMELJ NAUKE: Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU) bi, po prirodi akademije kao institucije duboke utemeljenosti i sigurnosti u iskazima o stvarima kojima se bavi, trebala strogo voditi računa o posljedicama koje impliciraju njene izjave. Ali njena najnovija izjava o imenovanju bosanskog jezika ne samo da ne vodi računa o utemeljenosti i istinitosti tih tvrdnji nego još manje vodi računa o moralnosti intencija koje sadrže njeni stavovi i o kriterijima upotrebe nauke. Na to da vodi računa o istini i o moralnim konotacijama svojih izjava akademiju obavezuje suštinski razlog njenoga postojanja i vjekovna njena tradicija borbe za istinu i odgovornost za upotrebu nauke i ljudskog mišljenja, čiji su nosioci i lučonoše odvajkada bile sve velike akademije. Ideja na kojoj počivaju takve institucije obavezuje ih da nastoje izbjeći greške, a posebno one koje svojim posljedicama osporavaju temeljna prava drugih i nanose vidljive štete velikom broju ljudi i odnosima među njima. Sloboda je temelj nauke, a čuvanje slobode drugih čak još i više je obavezujuće za takve institucije nego čuvanje sopstvene slobode i prava na tu slobodu. Bar tako je, a toliko svi znamo, u svijetu pameti, morala i humanosti.
SANU je već imala jedno iskustvo sa Memorandumom, za koji se može tvrditi da je bio ideološka osnova promoviranja politike što je dovela do katastrofalnih zbivanja na prostoru koji nam je zajednički. Taj dokument SANU-a implicirao je pravo Srba da upotrijebe sva sredstva, pa i silu, u cilju stvaranja jedinstvene države kojom bi oni dominirali. Politička elaboracija i provedba te ideje upotrebom političke i vojne sile dovela je do krvoprolića kakvo kod nas do sada nije zabilježeno. Bez obzira na pitanje o tome ko je bio autoritet koji je odlučio o otpočinjanju rata na tlu bivše naše države, nije moguće negirati uzročnu vezu između Memoranduma SANU-a, kao duhovnoga temelja na kojem je nastala politika Slobodana Miloševića, i politike rata. Ta politika je proizvela krvoproliće u kojem je stradalo 150.000 nevinih ljudi, a u okviru te politike izvršen je i genocid nad Bošnjacima.
SANU IDEOLOŠKI VAKUUM: Onaj ko ima osjećaj intelektualne i moralne odgovornosti za ono što čini, nakon svega što smo proživjeli, u čemu je neodgovorno ponašanje SANU-a igralo značajnu ulogu, ne bi se nipošto upuštao u to da ponovo donosi odluke koje niti su utemeljene u bilo kakvoj naučno relevantnoj spoznaji, niti bi na te odluke imao ikakvo pravo. Prije svega stoga što niko nema pravo da drugim ljudima i narodima određuje ko su, šta su,a pogotovo da određuje to kojim jezikom govore i kako se njihov jezik imenuje, što je SANU apsolutno nedozvoljeno i neosnovano ponovo učinila. Jezik i čovjek su nerazdvojivo vezani i diranje u jezik jedne ljudske grupe jednako je diranju u ljude koji tim jezikom govore i osporavanju njihovoga postojanja uopće. Suvereno je pravo svakog naroda da svoj jezik naziva svojim historijskim imenom, koje je njemu razumljivo i blisko i koje za njega ima faktičku historijsku vjerodostojnost.
Ali, na žalost, ono što je za svakoga normalno i jasno, nije normalno i jasno za članove SANU-a. Zapitajmo se tada šta je sa našom naukom uopće, u kakvom se to ona ideološkom vakuumu našla. Srpski intelektualci su već jednom imali sličnu intervenciju kada su se umiješali u pravo hrvatskog naroda da sam imenuje svoj jezik, a posljedice te intervencije ih nisu opametile da ne ponavljaju slične propale eksperimente. To iskustvo, međutim, nije bilo dovoljno za SANU. Ona ponavlja istu grešku i ta greška se ne može nikako drukčije tumačiti nego kao nastojanje osporavanja našeg naroda, njegovog jezika, duhovnosti i kulture, njegove historije, a u svim tim aspektima i same Bosne kao historijske tvorevine. To nije ništa drugo nego ponovna tematizacija onih istih ideja i postupaka koji su bošnjački narod stotinu i više godina držali u ilegali,u stanju nepostojanja i sistematske negacije, tvrdeći da taj narod „ne postoji“, da su to „Turci“, “poturice“, „izdajice pradedovske vere“, što bi značilo neartikulirana masa bez svog nacionalnog i političkog identiteta, historije, kulture i prava na političko postojanje.
UZALUDAN POKUŠAJ PONOVNOG NEGIRANJA POSTOJANJA BOŠNJAČKOG NARODA: Sve te kriminalne i nazadne ideje i ponašanja pokušavaju se skriti pod plašt tobože neutralnog naučnog mišljenja o prirodi jezika kojim govore ljudi što pripadaju bošnjačkom narodu.
Zbog izrazito političke prirode ovog uplitanja SANU-a u prava i život našeg naroda, zbog otvorene podrške koju SANU time pruža diskriminatorskoj politici Vlade Republike Srpske prema Bošnjacima u oblasti kulture i obrazovanja, Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti (BANU) ne smatra da je pitanje o jeziku našeg naroda problem za nauku i ne misli odgovarati na tvrdnje članova SANU-a. Te tvrdnje su tek ponavljanje iste muzike koju srpski nacionalisti sviraju kad je u pitanju nacionalni identitet i ime našeg naroda, kada se radi o popisu stanovništva u našoj zemlji itd. BANU taj postupak kvalificira kao još jedan od mnogih uzaludnih pokušaja da se ponovno negira postojanje našeg naroda u bitnim aspektima njegovog življenja.
SANU je ovim aktom pokušala dati nekakav naučni osnov i podršku duhovnom, kulturnom i političkom teroru kojem su Bošnjaci izloženi u dijelu sopstvene zemlje u kojem vladaju Srbi. Upravo bi SANU morala voditi računa o tome da je ponašanje jedne vlade koja nije vlada države nego entiteta unutar nedjeljive države Bosne i Hercegovine protupravno i krajnje nedemokratsko, jer ni ta vlada ni SANU nemaju pravo da odlučuju o temeljnim slobodama i pravima građana Bosne i Hercegovine, makar to bili i Bošnjaci. Niko od nas, a uvjereni smo ni u naučnom svijetu uopće, ne bi se upuštao u to da raspravlja i polemizira sa nepozvanim i u sve ovo uvučenim lingvistima i filolozima koji se upuštaju u jalov i sramotan posao da presuđuju čak i o tome da li postoji i kako se zove jezik jednog historijski apsolutno verificiranog naroda koji tim jezikom govori više od hiljadu godina, a njime piše više od osam stoljeća i na kojem je taj narod stvorio i svijetu u nasljeđe ostavio ogromno duhovno i literarno blago. O tome naslijeđu i zajedničkom blagu ti lingvisti i filolozi bi, po svojoj naučnoj dužnosti, morali znati mnogo više nego što uistinu znaju.
SANU KRIMINALNI POLITIČKI AKT: Hiljadugodišnja historija jezika Bošnjaka, koju naravno valja naučno poznavati, što nije odlika naših, u tome neznanih, „sanuovaca“, verificirana je na mnogo načina u nespornim dokumentima bosanske pismenosti i kulture, da ne govorimo o rezultatima bosnistike kao naučne grane, ma koliko oni dosad bili skromni.
Smisao ove ideološke i političke diverzije naučne institucije SANU-a može se protumačiti kao ponovno nastojanje da se narod koji se imenuje historijskim imenom Bošnjaci odvoji od njegove ukupne historije i da se njegov identitet nasilno ograniči i poveže isključivo za osmansku vladavinu i sve one elemente osmanske i islamske kulture koji su integrirani u naš bosanski identitet, na jednak način kako su elementi kršćanske ili nekih drugih kultura integrirani u jezike i kulturu Srba, Hrvata, Crnogoraca, Makedonaca i Slovenaca. O tome pitanju i povratku na takve ideje koje nas nastoje „vratiti u Turke“ i namjere koje iza njih stoje za nas nema i ne može biti ni sa kim nikakve naučne rasprave, ali ni političke, osim u okviru borbe protiv kriminalnog osporavanja postojanja jednog naroda, osporavanja dalekog od svake nauke, osporavanja protiv kojeg se moramo boriti kao protiv svakog fašizma. Neki, na žalost, ne mogu da zaborave vrijeme kad je bilo moguće, i prihvatljivo čak, ne samo negirati postojanje Bošnjaka nego ih masovno i istrebljivati. Ovo što su članovi Odeljenja za jezik SANU-a učinili nema veze sa naukom i predstavlja čisti kriminalni politički čin, jer je svako miješanje u domenu isključivih prava bilo kojeg naroda politički kriminalno.
DOSTA STE NAM ZLA UČINILI: Nama jedino preostaje da oštro, jasno i nedvosmisleno kažemo kako ne dopuštamo nikakvim srpskim lingvistima i filolozima da presuđuju o tome kako ćemo mi zvati naš jezik. Već je svaku mjeru prevršila praksa koja traje više od jednog stoljeća da se iz srpskih i srbijanskih naučnih i političkih izvora presuđuje o nama, osporava nam se postojanje, ili nam se dopušta da budemo ovo ili ono, ali nikako i nikada ono što mi stvarno jesmo i što smo bili tokom cijele naše hiljadugodišnje historije. Dosta ste nam zla učinili time što ste o nama stvarali nevjerodostojnu sliku u svijetu, jer ste putem monopola na politiku imali monopol i na naučnu istinu i komunikaciju sa svijetom, tu istinu pretvarajući u naučnu laž.
Mi jedini imamo pravo, a sada i možemo, jer imamo one koji to u našoj nauci kompetentno čine, ne osporavajući nikoga, da sami za sebe i o sebi govorimo i svijetu u kojem jesmo kažemo ko smo, odakle smo, šta smo, koji nam je jezik i kako ga zovemo, šta je sve sa nama bilo i šta želimo u svijetu koji nam konačno priznaje naše pravo na postojanje. Zbog svega toga, i još mnogo čega drugog, srpskoj i srbijanskoj intelektualnoj eliti u SANU-u kažemo i jasno i glasno: Ne dirajte više u nas, dosta je bilo.
