Iz Njemačke posljednjih godina stižu vijesti o stalnoj potrebi za radnom snagom različitih profila, edukacije, starosne dobi i nacionalnosti. I desetljećima prije se u Njemačku odlazilo “trbuhom za kruhom” – s Balkana, iz Turske, novih članica Europske unije…
Čini se da se u posljednje vrijeme mnogo toga promijenilo – i struktura radne snage, jer su nekad za poslom odlazili uglavnom građevinski radnici, takozvani bauštelci, i to uglavnom glave obitelji, potom je trajala potraga za IT stručnjacima, danas su najviše na cijeni medicinski radnici i njegovatelji(ce). I odlaze cijele obitelji, što je posebno zabrinjavajući trend za već depopularizirane balkanske države – od Hrvatske, kao najmlađe članice Europske unije, preko Bosne i Hercegovine, Srbije, do Kosova i Makedonije.
No, nedavno je novi ministar zdravlja Jens Spahn objavio svojevrsni poziv njegovatelji(ca)ma, ali iz EU-a. Naveo je i konkretne brojke – 17.000 otvorenih radnih mjesta u ovom trenutku, te dodatnih 8.000 kroz zakonske izmjene. Najavio je i ubrzanje procedura priznavanja diploma te izjednačavanje stranih kvalifikacija s njemačkim.
Mjesečna plaća 2.436 eura bruto
Očito je da se u Njemačkoj mnogo toga mijenja – i stanje na tržištu rada, odnosno struktura potreba, ali do izražaja dolaze i neka druga zanimanja, ne samo proizvodna, kako je to bilo u prošlosti, zbog očitog starenja stanovništva. I još ako se zna da su njemačke mirovine među najvišima u Europi, a standard tamošnjih umirovljenika na zavidnoj razini, jasno je kamo smjera ministar Spahn.
Davorko Vidović, bivši ministar rada i socijalne skrbi u hrvatskoj vladi i dobar poznavatelj prilika na hrvatskom i europskom tržištu rada, konstatira kako su njega i skrb osoba treće životne dobi doslovno postali posebna grana njemačkog gospodarstva. Osim smještaja u ustanove, domove i hotele za starije osobe, njima je prilagođena i proizvodnja, čime je, po Vidoviću, stvorena industrija koja se mjeri u milijardama eura.
“Upravo stoga, a posebno zbog specifičnih kulturoloških razloga, jer su to specifični kontakti, a njegovatelji(ce) ulaze u najintimniji životni prostor tih ljudi, u Njemačkoj su skloniji dati posao i preferirati Europljane, ljude koje su im bliži po kulturnim navikama. U tom smislu, Hrvatska i Hrvati, koji su tradicionalno poznati njemačkom tržištu rada, a vrijede kao prilično pouzdani i europeizirani, posebno su interesantni za tu vrstu djelatnosti”, objašnjava Vidović.
Njemačka namjerava “popraviti” i položaj takozvanih najamnih radnika, odnosno postaviti ih u istu ravan s redovno zaposlenima, te im, prije svega, uskladiti primanja. Prema podacima njemačke Agencije za zapošljavanje, na koje se pozivaju tamošnji mediji, mjesečna plaća za zaposlene njegovatelj(ic)e iznosi 2.436 eura bruto, dok je za najamnike 205 eura niža.
Žele živjeti kad odu u penziju
“Obično angažiraju po dvije osobe, pa netko 15 dana radi kao njegovatelj(ica), a drugih 15 dana odlazi kući dok ga na istom radnom mjestu zamjenjuje kolega ili kolegica. Iz hrvatske perspektive dobiju pristojnu plaću, iako su 24 sata na raspolaganju tim osobama. No, imaju smještaj, relativno solidno mogu zaraditi i pritom ne izgubiti kontakt s obitelji u domovini”, dodaje Vidović.
Brojne su agencije, tvrtke, portali… koji posreduju u pronalasku prilike za posao onima koji egzistenciju pokušavaju ostvariti na Zapadu, a s druge strane, traže radnu snagu poslodavcima. Među onima koji nude provjerene informacije za studiranje, posao, dobivanje viza – i to rade besplatno – nalaze se i angažirani na portalu Europska škola. I sami su, kažu, prošli trnovit put dolaska do informacija, pa rado pomažu koliko mogu.
Potvrđujući priču da danas u Njemačku odlaze oni koji se nemaju namjeru vraćati, što je ključna razlika u odnosu na migracije iz nekih prošlih vremena, te konstatiraju kako se i dalje najviše traže osobe sa srednjom stručnom spremom svih smjerova, a najviše medicinsko osoblje. Svi kadrovi su traženi, ako imate znanje, a najveća prednost je znanje jezika, napominju u Europskoj školi. Netočnim smatraju informacije da se traže isključivo njegovatelji(ce), no navode zanimljivu opasku zašto je taj profil ipak potreban Njemačkoj.
“Kad Nijemac ode u penziju, tek planira da živi, dok je na Balkanu obrnuto. Čim za nekog kažu da je penzioner, misli se da je spreman umrijeti. U Njemačkoj se traži veliki broj njegovatelj(ic)a jer su, prije svega, rodbinske veze u Njemačkoj veoma loše (što, nažalost, polako stiže i na Balkan). Djeca ne žele brinuti o roditeljima te ih ostave u domu i tamo plaćaju, čime imaju manje obaveza i mogu da se posvete sebi, a ne starim roditeljima”, navode.
Ko će liječiti starije osobe na Balkanu?
Ukazuju i kako su procedure danas pooštrene, posebno kad je u pitanju poznavanje njemačkog jezika, ali trebaju radnike. Oni koji su spremni brzo se integrirati, kažu, dobro su došli na njemačko tržište rada. I plaće su, dodaju, počele opadati, no sve je to još uvijek znatno iznad onoga što se za isto radno mjesto može dobiti bilo gdje na Balkanu.
Hrvatska putovnica ujedno je i europska putovnica, pa će državljani najmlađe članice EU-a ponovno biti u prednosti u odnosu na ostatak Balkana i kad su njegovateljski poslovi u pitanju. Poznavatelji prilika ukazuju kako će se osoba određenih kvalifikacija “snaći” kad je strani angažman u pitanju. Konkretan primjer mogu dati u Srbiji, gdje postoji više razloga za odlazak medicinskog osoblja.
Nije to samo dugotrajna nezaposlenost liječnika, stomatologa i farmaceuta, ali i zdravstvenih radnika sa srednjom ili višom stručnom spremom, ukazuje Mirjana Rašević, direktorica Centra za demografska istraživanja Instituta društvenih nauka u Beogradu. Pozivajući se na provedena istraživanja, ukazuje na “uslove rada kao što su loši objekti, nedostatak odgovarajuće opreme za savremene procedure, skromne mogućnosti za unapređenje veština…” I ti su razlozi za potencijalnu emigraciju, kaže, rangirani na višem mjestu po važnosti od niskih primanja.
U svemu se postavlja i pitanje, podjednako važno za sve balkanske države, bilo da su članice EU-a ili joj tek trebaju pristupiti: tko će liječiti sve starije stanovništvo Balkana i brinuti o nemoćnima u budućnosti? Rašević odgovara kako se, konkretno u Srbiji, još uvijek ne može govoriti o poremećajima na tržištu rada zbog iseljavanja većeg broja zdravstvenih radnika.
Možda se neki i vrate
“No, moguće je da će u godinama koje dolaze doći do deficita na tržištu rada, kao posledice emigracije stručnjaka ovog profila, u kombinaciji sa odlaskom u penziju babyboom generacija rođenih 1950-ih. Od ukupnog broja lekara specijalista, prema podacima Vlade Srbije, 28 odsto je starije od 55 godina. Izneseni nalazi postavljaju više pitanja, među kojima je osnovno – zašto u Srbiji ne postoji nacionalna strategija za razvoj ljudskih resursa u zdravstvu? U Strategiji javnog zdravlja Republike Srbije to pitanje nije pokrenuto”, konstatira Rašević.
U cijeloj priči o odlascima vidi i nešto pozitivno. Doduše, ako se migranti odluče jednog dana vratiti. Smatra da stručnjaci čuvaju svoj profesionalni kapital, ali ga i nadograđuju u razvijenijim sredinama, pa je to “potencijalno pozitivna strana emigracije visokoobrazovanih i visokokvalifikovanih lica u smislu mogućnosti povratka te populacije ili cirkulasnih migracija ili različitih oblika transnacionalnog povezivanja i aktivnost”.
“Pored novih znanja, stručnjaci povratkom donose nove tehnologije, nove tehnike rada, nove kontakte, nove ideje i često direktno investiraju u zemlju porekla, što doprinosi ekonomskom razvoju zemlje. Pored potencijalne dobrobiti vezane za socijalne doznake, poseban značaj imaju novčane doznake koje dolaze od emigranata ka njima bliskim osobama u Srbiji”, ukazuje Rašević.
Čak 3,3 miliona Nijemaca treba njegu
Navodi, doduše, kako istraživanja pokazuju da oni koji primaju doznake u najvećoj mjeri troše ih za zadovoljavanje svakodnevnih potreba. Ipak, dodaje, to ima šire ekonomske efekte u lokalnoj zajednici.
Veliko njemačko gospodarstvo i brojna populacija, a pogotovo starije osobe, trebat će sve više pomoći, i to je očito. Govore to i podaci Ministarstva na čijem je čelu Jens Spahn. Danas je najmanje 3,3 milijuna onih kojima je potrebna njega, a do 2030. godine ta će brojka premašiti četiri milijuna. I stoga će i najavljenih 25.000 njegovatelj(ic)a očito biti malo, jer će u narednih 12 godina, kažu podaci Zaklade za zaštitu pacijenata, za starije osobe u Njemačkoj morati brinuti najmanje pola milijuna educiranih ljudi.
Svjesni da se radi o teškom poslu – i fizički, i psihički – oni koji iz Hrvatske i drugih balkanskih država, koje bi u narednom desetljeću trebale postati dio europskog društva, pođu za poslom imat će mogućnost razmišljati i o toj opciji. Bez njihove pomoći, kao i pomoći njegovatelj(ic)a iz drugih europskih država, njemački sustav njege starijih osoba bi se mogao urušiti. A toga su u Njemačkoj itekako svjesni.
