Der Spiegel donosi opširan tekst o jugoistočnoj Europi, osvrćući se ujedno na aktualne prosvjede i na prosvjedne pokrete u bivšoj Jugoslaviji. Tisak, pored toga, piše o sve većem utjecaju Rusije i Turske na Balkanu.
“Balkan, to su oni drugi”, naslov je članka u renomiranom listu Der Spiegel u kojemu se hrvatska spisateljica Alida Bremer, koja živi u Njemačkoj, osvrće na prosvjedne pokrete u bivšoj Jugoslaviji i prosvjede koji se u današnje vrijeme održavaju u zemljama jugoistočne Europe, a s ciljem uspostavljanja onih europskih vrijednosti kojima teže. U uvodu članka se postavlja pitanja: “Je li jugoistočna Europa, najmlađe europsko ratno područje, zaostala ili avangarda?”
Svoj članak Alida Bremer započinje opisom njezinih osobnih doživljaja 1979. godine, kad je “Josip Broz Tito još živio” i kad se ona kao beogradska studentica preko semestarskog raspusta vratila u rodni Split. I tu ju je dočekala jedna glazbena pobuna praćena porukom njezinog mlađeg brata: “Rock’n’Roll je mrtav. Živio punk!” Te godine je, naime, kao singl izašao Azrin “Balkan”, i tu pjesmu je, kako piše, morala poslušati, ako je dalje htjela uopće razgovarati sa svojim bratom.
Obrazlažući kako je uopće nastala Azra okupljena oko Branimira Johnnyja Štulića i da svoje ime zahvaljuje jednoj sevdalinki čiji tekst je ustvari prevedena verzija njemačke pjesme Heinricha Heinea “Der Asra”, Bremer navodi kako je u to vrijeme u Jugoslaviji došlo do okretanja domaćoj glazbenoj sceni, na čelu s Azrom, bendom koji se, kako je to izgledalo, pozivao na orijentalnu tradiciju. “Ta 1979. godina je u Grčkoj započela s novogodišnjim govorom grčkog predsjednika Tsatsosa koji je objavio da se ‘Europa vraća Grčkoj’. Do punog članstva je trajalo još dvije godine, ali Grčka je tada postala Zapad, iako je naziv ‘Europa’ odvajkada bio grčkog podrijetla. Kod nas (u Jugoslaviji, op. red.) je uporno opstajala uvredljiva izreka ‘dužan k’o Grčka’ koja se etablirala nakon državnog bankrota 1893. godine, ali s njihovim pristupom Europskoj zajednici (EZ) su Grci jasno bili postali posebniji, bolji od nas. Tu grčku formulaciju ‘Europa se vraća u Grčku’ su druge zemlje s jugoistoka kontinenta preinačili u izjavu ‘Vraćamo se u Europu’ kad su – puno kasnije – došle na red za EU-pristup. No, odakle su se ustvari vraćale? I kamo su krenule? Nije bilo riječ o zemljopisnoj komponenti već o pomalo difuzno definiranim vrijednostima koje je teško naučiti. Još šest zemalja se aktualno nada da će se Europa njima vratiti ili oni Europi: na jugoistoku danas zjapi posljednja crna rupa ne-članova EU-a. One ne samo da već čitavu vječnost čekaju pred vratima Europske unije. U novije vrijeme arapske i afričke izbjeglice na ‘Balkanskoj ruti’ usto svjedoče o nemilosrdnosti Europe. Ponovni financijski bankrot Grčke se uklapa u tu sliku. Nešto bolje Grci, dakle, ipak nisu postali”, piše Alida Bremer u Spiegelu.
‘Budi mi silan i dobro mi stoj’
Bremer dalje opisuje kako se u proteklo vrijeme moglo primijetiti nekoliko prosvjednih valova u jugoistočnoj Europi među kojima se u prvom redu ističu oni u Rumunjskoj, ali i “Šarena revolucija” u Makedoniji. Ti prosvjedni pokreti, navodi Bremer u magazinu Spiegel, “brane one vrijednosti o kojima su sanjali dok su živjeli u nedemokratskim sustavima. Oni brane Europi i protiv političara u svojim zemljama koji demokraciju koriste kako bi ju ukinuli. Koji čak teže članstvu u Europskoj uniji kako bi zatim ukinuli europske vrijednosti. Prosvjednici se bore da na licu mjesta dođe do primjene europskih vrijednosti. I to zadnjim snagama. Jer, mnogi mladi i obrazovani ljudi napuštaju jugoistok Europe. U Hrvatskoj je riječ o egzodusu.”
S tim u svezi se Bremer osvrće i na pobune 80-ih u Jugoslaviji. Navodi kako je Slovenija, najzapadnija republika, uvezla feminizam i punk, kako je u Hrvatskoj glasilo socijalističke omladine (‘Polet’, op. red.) postalo uporište slobodnog mišljenja i Novog vala, te kako je u Srbiji karizmatični glazbenik Vlada Divljan napisao prvu pro-gay-pjesmu “Retko te viđam sa devojkama”. A upravo 80-ih je i Alida Bremer, kako piše, u Beogradu prvi put uživo slušala Azru: “Čitava dvorana je bila u transu kad je Johnny pjevao ‘Poljska u mome srcu’ – bila je to solidarnost s pokretom ‘Solidarność’. Pjevao je i ‘Kurvini sinovi’, ali i – a to je bio vrhunac večeri – ‘Balkane, Balkane, Balkane moj, budi mi silan i dobro mi stoj’. Bugarska povjesničarka Marina Todorova, koja živi i radi u SAD-u, u svojoj studiji ‘Izum Balkana’ je etablirala termin ‘balkanizam’ i uputila na to da je ‘Balkan’ jedna konstrukcija, jedna kolonijalistička projekcija Zapada. Nitko na Balkanu, tako glasi njezina teza, ne želi priznati da potječe s Balkana. Balkan, to su oni drugi. U mnogim stvarima je bila u pravu – ali ona vjerojatno nije znala Azrinu pjesmu. Pozitivni odnos prema Balkanu u toj pjesmu je bila gesta jednog antikolonijalističkog revolta; najpoznatija strofa glasi: ‘Mi smo ljudi cigani / sudbinom prokleti / uvijek ne’ko oko nas / dođe pa nam prijeti’. Bio je to jeziv predosjećaj.”
Rusi, Turci, Arapi i Kinezi na Balkanu
S tim u svezi Bremer navodi da se u novije vrijeme daju primijetiti i zabrinuti glasovi u medijima o sve većem utjecaju Rusije i Turske u toj regiji: “A ipak ni Rusija ni Turska nisu stvarne alternative. Za tu regiju u kojoj su korumpirane elite navikle da koriste nacionalizam kako bi prikrile svoje sumnjive poslove, samo je još Europa ostala kao nada, i to ona Europa koju se brani u novim prosvjednim pokretima.”
Upravo na tu temu utjecaja stranih sila na Balkan se osvrće Saarbrücker Zeitung. Taj list prenosi kako sve više opada interes za EU u jugoistočnoj Europi i da shodno tome raste “masivni angažman Rusije, Turske i Kine” u toj regiji. “Moskva pokušava s jednom dosad nepoznatom propagandnom ofenzivom osvojiti srca ljudi u balkanskim zemljama. ‘Balkan više ne sluša Bruxelles’, trubio je prije nekoliko dana ruski državni informativni portal Sputnik. Ali i Turska je već zakoračila na Balkan. Njezinu bazu tvori muslimansko stanovništvo. U Bosni i Hercegovini je prisutna kroz izgradnju brojnih u ratu razrušenih džamija. U južnoj Srbiji su turske tvrtke proslavljeni investitori, prije svega u tekstilnom sektoru. Kina na Balkanu već godina radi na uskrsnuću starog Puta svile pomoću velikih investicija u autoceste i željezničke pruge između Beograda i Budimpešte. Odnedavno se upliću i arapske zemlje. Kupuju zemljište po Bosni i Hercegovini, izgrađuju čitavu četvrt u Beogradu i vode glavnu riječ u srbijanskoj aviokompaniji. No, oni koji su daleko najaktivniji su Rusi. Rusija sa svojom sve žešćom propagandom na jezicima u toj regiji očito koristi sve veći vakuum koji iza sebe ostavlja Bruxelles. A taj vakuum moći bi mogao postati još veći zbog mogućeg povlačenja SAD-a iz te regije pod novim predsjednikom Trumpom”, prenosi Saarbrücker Zeitung.
