Ne želim te mrtvim,
već mrtvacem koji hoda.
Niti ti želim tijelo bez duše,
već tijelo koje i pored duše, dušu nema.
Ne želim ti reći istinu,
već ti predstaviti zabludu istinitom.
Ne kažem ti da si najbolji,
već da boljeg od tebe nema.
Pa što bi ti rekao ne pomaži,
kad ti kažem – zar baš ti to moraš.
Čovječnost služi čovjeku kao nit koja omogućuje održan nivo ljudske egzistencije. Šta je čovjek bez ljudskosti, humanizma i ljubaznog izražaja, prema svemu što ga okružuje? Jedno takvo biće nije dostojno ljudskom, koje je najodabranije među stvorenjima.
Podigneš li glavu vidiš blijeda lica, iznemogla, zabrinuta, uplašena, ozbiljna i ohola. Odmah se zapitaš gdje su vedra lica, životna, rumena, opuštena, nasmijana i skromna?
Šta se zapravo dešava sa ljudima, dali su svjesni svega onoga što rade i kakva je to sila koja manipulira njihovim: željama, osjećajima i postupcima?
Gotovo nijedan djelić vremena čovjek nije slobodan, uvijek je obuzet nekakvim aktivnostima, međutim, ti njegovi aktivnosti u većini slučajeva su oduzimanje njemu najdragocjeniju stvar, a to je vrijeme. Te ugledaš kako je čovjek opsjednut tehnikom koja upravlja njegovim ponašanjem. Bez obzira dali se radi o pametnim telefonima ili šta god drugo, totalno je ta tehnika preuzela vlast nad čovjekom.
U produbljenom promatranju takvih vrsta ponašanja kod ljudi, dolazi se do zaključka da su oni nalik zombija što zemljom hodaju, dakle totalno su izgubili moć, vlast na vlastito ponašanje i svega drugog, te priliče mrtvacima.
I pored toga što je svijet pun žalosnih prizora: sukoba, prolivanja krvi itd., većina ljudi koje se nalaze izvan tih zbivanja, u slobodi, miru i blagostanju, ne osjećaju ni malo sažaljenja za nevine žrtve, koje ginu svakog dana. Jedan od razloga zašto tako reaguju jeste i medijalna propaganda, koja je zaslužna za takvu stvorenu sliku kod dotičnih osoba, dakle prikrivena stvarnost, u prilog naduvanoj zabludi, predstavljena kao istinitost te slike u koju gledaju ljudi. A na sve to čovjek s manipuliranim umom razmišlja baš me briga, meni je važno dobro.
Danas kao nikad prije, pseudo nauka je na površini, no, većina ljudi su oholi, bahati, kruti, umišljeni i „najpametniji“. Ovo je još jedan znak da je humanost davno napustila srca ljudi. Da li se to odnosilo na neki govor, postupak ili štogod, takvi imaju pristup da su najbolji, da nemaju premca u tome što tvrde da znaju u teoriji ili praksi, tako da se povode na slogane poput ovog: u pravu si ali nije tako.
Kao vrh antihumanizma jeste i to da se nevoljniku ne bude pružila pomoć od moćnih ljudi i onih koji to mogu bez obzira da li se ta pomoć odnosila kao materijalno ili nematerijalno dobro. Ova skupina ljudi opravdavaju se sloganom: pa što baš ja, zar moram ga pomoći, pa nije mi dužnost i slično.
Na svemu ovome slijede riječi: Antihumanizam je uslijedio kao rezultat kapitalističkog sistema, sistema degresivnih vrijednosti, pridavanje pažnje materijalnim stvarima nad onima koji nisu takvi. Antihumanizam, degradacija društva, odvajanje od prirodno i prirodu, odvajanje tijela i duha, totalna izgubljena ravnoteža čovjeka sa ljudskošću te ovladavanje tehnike nad čovjekom, dovoljni su dokazi i razlozi da se bliži „kraj ljudske egzistencije“, odnosno da je „ljudska egzistencija na samom rubu“ svoga postojanja.
Piše: Behrim Jusufi, Prizren
