Babo, gdje si bio 2. oktobra 2016. godine?
– Da li iko u svijetu može doći da vidi tragediju koja se dešava Srebrenici i njenim stanovnicima? Da li iza svega stoji Akaši, Butros Gali ili neko drugi, bojim se da za Srebrenicu neće više bitno – kazao je Nihad Nino Ćatić u svom posljednjem javljanju iz opkoljene Srebrenice 10. jula 1995. godine. Ne mogu vam to napisati u tekstu, ali šutim par minuta, ne mogu da nastavim. Moje ime je Ćamil Duraković i jedan sam od preživjelih žrtava genocida. Mi smo oni koje zločinci nisu pobili dok smo se pokušavali provući do slobode. Svi oni koji nisu prošli na nas predali amanet da moramo nastaviti. Danas, dvadeset godina poslije, imam osjećaj da se još probijamo, i da još nismo našli izlaz iz šume.
U nedjelju su izbori, a poslije njih će se naši životi nastaviti. Oni nisu pitanje života ili smrti pojedinca, ali jesu pitanje opstanka ili nestanka jednog naroda. Rezultati onoga što ćemo uraditi u nedjelju se neće vidjeti u ponedjeljak, ali će tragovi toga kako ćemo se kao ljudi i kao građani postaviti prema pozivu koji dolazi iz Srebrenice ostati u pričama naših porodica, nešto što će nas naši unuci sigurno jednog dana pitati. Ukoliko se ovog 2. oktobra prelomi sudbina našeg grada, generacije koje dolaze će istraživati kako se to dogodilo, i gdje je bio ko te nedjelje u desetom mjesecu. Za nama plakati nemojte.
Posljednje četiri godine smo proveli vrijedno radeći za privlačenje investicija, ulaganje u Srebrenicu i pokretanje novih radnih mjesta. Radili smo na obnovi infrastrukture, koristili ograničena sredstva koja smo imali na raspolaganju da bismo pomogli mladim porodicama koje su izabrale da opština Srebrenica bude mjesto gdje će podići svoju djecu i provesti ovdje život. Uradili smo od 2012. godine do danas mnogo na procesu dijaloga u našoj opštini, vratili smo se na mapu važnih mjesta, te grada saradnje, razgovora i poštovanja.
Kroz ove vrijeme prevazišli smo brojne političke nesuglasice. Vidjeli smo da građani Srebrenice mogu stajati zajedno kada prepoznaju nepravdu. Bilo je teško, ali smo uspjeli razviti politički dijalog između različitih političkih predstavnika, te učiniti sve da postignemo najviše za sve one koji žive u Srebrenici. Nismo više oni koji mole za pomoć, već smo oni koji predstavljaju konkretne projekte i traže podršku da bi nastavili svoj razvoj. Postali smo mjesto sa kojeg u svijet idu važne poruke, a naš odnos prema brojnim međunarodnim delegacijama, naša saradnja i otvorenost, bila je veliki doprinos programima, diplomatskim vezama i sveukupnoj percepciji bosanskohercegovačke vanjske politike. Dali smo sve da budemo najbolji ambasadori naše zemlje, te da uz priču o istini o genocidu i stradanju Bošnjaka istočne Bosne, uvijek sa sobom nosimo istinu o ratu, istinu o prošlosti, ali i pozitivne priče iz sadašnjosti.
Napredak je značajan, i to znaju i Srebreničani bez obzira na nacionalnost. I građani srpske nacionalnosti su svjesni da je poraz naše politike poraz za sve Srebreničane. Odlazak investicija, nove krize i političke konfrontacije, podizanje tenzija i atmosfere straha, sve su to okolnosti koje s tim porazom dolaze, a to nikome nije u interesu. Posebno kada moji oponenti ne donose nikakvu opipljivu, konkretnu i ozbiljnu novu politiku za bolju Srebrenicu. Zbog toga nam se vrijedi boriti.
Naši Srebreničani kao da još su izgubljeni u onoj šumi na putu do slobodne teritorije. Negdje između različith svjetova, od Australije do Amerike, oni su smogli snage završiti proces registracije i ove godine će glasati na izborima. Naši raseljeni koji čekaju obnovu svojih domova i povratak također će glasati u odsustvu po Federaciji. Naši povratnici i naši sugrađani u nedjelju ujutro će ustati i ispuniti svoju građansku dužnost. Brojat ćemo glasove duboko u noć, a ujutro naših rezultata neće biti, jer ćemo čekati i poštu, i odsustvo, pa će proći i sedmica, a Srebrenica će još čekati. Nemojte izgubiti strpljenje, ako do tada svi budemo uradili svoj dio, već ćemo znati da li će Srebrenica ostati slobodna. Kada se brojevi poklope i kada proglasimo pobjedu, poručit ću svima da nastavljamo zajedno raditi za bolju Srebrenicu. Nikome se nećemo svetiti, nikome se nećemo pravdati. I još ćemo im jednom svima poručiti: Za nama nemojte plakati. Mi smo svoje pobjede već dobili svojim povratkom i opstankom na Drini. Brinite za generaciju koja dolazi i Vašu djecu koja će Vas pitati: Babo, gdje si bio 2.10.2016. godine? Učinite sve da Vaš odgovor bude: U Srebrenici.
Piše: Ćamil DURAKOVIĆ
