Major azerbejdžanske vojske Cengiz Gehremanov zajedno je sa sinom učestvovao u oslobađanju Nagorno-Karabaha, uključujući i njihovo rodno selo u koje su se vratili nakon 27 godina armenske okupacije, javlja Anadolu Agency (AA).
Gehremanov stariji je učestvovao i u azerbejdžansko-armenskom ratu početkom 90-tih godina, a ponovo se pridružio saborcima početkom operacije oslobađanja Nagorno-Karabaha, tačnije njegovih zavičajnih sela oko Lachina.
On je u borbe vodio i sina Resata i prvi su Azerbejdžanci koji su nakon 27 godina kročili u rodno selo Safiyan. Borili su se protiv armenskog okupatora na frontovima od Fuzulija do Lachina.
Borili su se u sastavu diverzantske jedinice koja je bila prva na frontovima, a stariji Gehremanov je lakše ranjen, ali to ga nije spriječilo da ostane na frontu i nakon 27 godina posjeti mezar svog oca u rodnom selu.
Jedan od njihovih saboraca je mobitelom snimio dio njihovih borbi na frontu, a iskusni major Gehremanov za AA je kazao da je bez razmišljanja prihvatio poziv azerbejdžanske vojske jer ima bogato vojno iskustvo i veoma dobro poznaje rodni kraj.
On je kazao da se u jednom danu okupio sa 25 bivših saboraca i da su stigli na front.
Ističući kako je i sina Resata poveo u svojoj jedinici, Gehremanov je kazao da su se borili na frontovima u Fuzuliju, Jebayilu i Gubadliju, da bi u konačnici stigli do rodnog Lachina.
“U konačnici je sudbina bila da uđemo i oslobodilo i rodno selo Sefiyan u kojem sam proveo djetinjstvo. Kao otac i sin smo noć proveli u našoj porodičnoj kući. Kada sam prije 27 godina krenuo iz rodnog sela, na očevom mezaru sam obećao da ću se vratiti jednog dana i ispunio sam to obećanje“, kazao je Gehremanov.
Ističući da su učestvovali u oslobađanju mnogih mjesta, Gehremanov je kazao da je poseban osjeća bio kada su kao prvi Azerbejdžanci ušli u okupirani Lachin i poljubili rodno tlo.
Na upit kako je bilo boriti se rame uz rame sa sinom, Gehremanov je kazao da su se borili kao dva časna vojnika, ali kako je naravno motrio na njega i bio spreman da ga zaštiti i kao otac.
I Resat je za AA kazao da je ponosan što je sa ocem učestvovao u oslobađanju rodnog zavičaja.
“Prijavio sam se kao dobrovoljac. Bilo je teških momenata i ponekad smo bili i dva sata na kiši granata. Snagu mi je davalo što je i moj otac bio tu. Odrastao sam sa željom da se vratim u to mjesto. Neopisiv je osjećaj posjetiti mezar djeda nakon toliko godina“, kazao je mlađi Gehremanov.
