Sa Azemom Vllasijem razgovarali smo u Tuzli, gdje promovira knjigu “Stogodišnji put slobode”, čiji je autor zajedno s Ekremom Avdićem.
Vllasi smatra da je Milorad Dodik, koji je nerijetko izjavljivao da i Republika Srpska može tražiti otcjepljenje od BiH s obzirom da je i Kosovo tražilo otcjepljenje od Srbije, izravni nastavljač politike onih koji su krenuli u zločine da BiH ne bude.
RSE: Gospodine Vlasi, 1988. godine bili ste jedna od ključnih osoba koja je stala na čelo otpora tadašnjoj politici Slobodana Miloševića. Danas je Kosovo neovisna država. Kako s ove distance gledate na sve te događaje i je li današnje Kosovo ispunilo vaše zamisli i ciljeve iz 1988. godine?
Vllasi: Na Kosovu je 1988. i 1989. godine praktično počela realizacija velikosrpskog projekta pretakanja ondašnje Jugoslavije po ondašnjem ustavu u veliku Srbiju ili u srboslaviju – i krenulo se na Kosovu. Zato je bio neminovan moj sukob sa tom politikom i sa Miloševićem. Ta je politika i taj pokušaj doživio je neuspjeh na svim frontovima, ali, nažalost, donio je svima nama ogromne posljedice, uključujući i Srbiju i sam srpski narod.
RSE. Kako ocjenjujete današnje odnose zvaničnog Beograda i Prištine – jer progres postoji. Međutim, da li je dovoljan, po vašem misljenju, s aspekta konačne stabilizacije?
Vllasi: Srbija je svjesna da je na njenom evropskom putu nužno da napravi praktičan zaokret u politici prema Kosovu. To ide teško zato što su na vlasti ljudi onoga vremena, koji nose iste ideje i isti odnos prema Kosovu, ali moraju da priznaju novu realnost, a to je da Kosovo više nije u Srbiji, da je Kosovo neovisna država. Zbog toga se u Srbiji stalno kasni. Sa tom novom realnošću u Srbiji nisu smogli snage da se suoče i oni tapkaju, stalno kasne. Poslije 2000. godine bili su razgovori o određivanju ustavnog statusa Kosova u Beču. Dvije godine su izgubili. Oni stalno ponavljaju kako neće priznati Kosovo. Kosovo je postalo neovisna država 2008. godine. Oni sad tu realnost priznaju, ali stalno kažu da, eto, ne mogu da prevale preko usta da je Kosovo neovisna država.
RSE: Kako ocjenjujete odnos međunarodne zajednice, odnosno po vašem mišljenju kakvu aktivnosti međunarodne zajednice očekuje Priština?
Vllasi: Aktivnost međunarodne zajednice je bila značajna u konstituisanju tog novoga stanja. Međunarodna zajednica je ogromno pomogla da se Kosovo prvo oslobodi od srpske okupacije 1999. godine, a onda da postane neovisna država 2008. godine. I naravno da bi još bilo ogromnih problema sa Srbijom da se nije uključila međunarodna zajednica. Mi smo na tome dakako zahvalni, ali imam dojam da međunarodna zajednica još ne vrši dovoljan pritisak na Srbiju da se suoči sa novom realnošću, ne samo zarad Kosova, nego i za Srbiju bi bolje bilo da se primorava da se suoči sa novom realnošću i da svi u ovoj regiji, i Srbija zajedno sa nama drugima, okrenu evropskim perspektivama i konsolidaciji međusobnih odnosa, koji još nose ožiljke proteklih ratova i tragedija.
RSE: Posljednji izbori na sjeveru Kosova pokazali su da odnos Srba i Albanaca još uvijek nije na nekoj zavidnoj razini, odnosno, većina Srba još uvijek ne priznaje institucije Kosova. Gdje leži ključni problem što ovi odnosi ne idu naprijed?
Vllasi: Ključni problem leži u Beogradu, u službenoj politici Beograda, jer je ona, prvo, dugi niz godina, pa i u moje vrijeme, zloupotrijebila kosovske Srbe zarad politike Srbije prema Kosovu. Drugo, stalno obmanjuje kosovske Srbe kako će se Beograd brinuti za njihov položaj, a ne kosovske institucije. Doduše, mnogi Srbi su vidjeli već prije četiri godine da je to jedna zabluda i oni Srbi koji žele živjeti na Kosovu prije četiri godine izašli su na izbore tamo gdje su u većini i u nekoliko malih općina izabrali su svoju lokalnu vlast, funkcioniraju i žive normalno. Na sjeveru Srbija ih je držala u nadi da će doći do podjele Kosova, sa pretenzijama da taj dio Kosova uzme i dalje sije te zablude kod Srba u tom dijelu, a to je 30 posto ukupnog broja Srba na Kosovu, kojih je inače ukupno oko 100.000. Sada, primorana od strane EU sa pregovorima u Briselu, Srbija je pristala da Srbi i na sjeveru izađu na lokalne izbore, tamo gdje su u većini dobiju lokalnu vlast i okrenu se svojim problemima, da rade za boljitak svoj i svog položaja. Ali još se nastavlja širenje zablude kako će sad općine sa srpskom većinom, kojih je tamo osam – a to su male općine, kao u Srbiji neke osrednje mjesne zajednice – da imaju nekakvu zajednicu općina, da će to biti kao nekakva mini srpska vlada i da će biti ona vezana za Beograd. To je nastavak te zablude. I tako Srbija, zapravo, kosovske Srbe, umjesto da im pomogne da se integrišu u novu kosovsku realnost – a dakako da ih pomaže, stalno drži u nekom procjepu.
RSE: Da se osvrnemo malo na odnose BiH i Kosova. Po vama, kako oni izgledaju, s obzirom da BiH nije priznala neovisnost Kosova?
Vllasi: Nažalost, ti odnosi izgledaju loše. Prvo, tu postoji jedna asimetrija. Ja s ponosom želim da istaknem da se moja država Kosovo ponaša civilizacijski. Mi nismo uveli vize na pasoše građanima i državljanima BiH. Građani iz BiH mogu slobodno doći na Kosovo, ući bez viza, kao što to čine i građani drugih novonastalih država. A, nažalost, mi iz Kosova ne možemo slobodno u BiH zbog poznatih unutrašnjih problema. Znam da to nije volja ni Bošnjaka ni Hrvata u BiH, ali je volja onih u Banjoj Luci koji su, zapravo, produžena ruka politike Beograda i drže zahlađene odnose. BiH nema nijednog razloga da ne prizna neovisnost Kosova. Ako su to učinile ne samo Slovenija i Hrvatska, nego i Crna Gora i Makedonija, bojim se da će se doći u jednu smiješnu situaciju, jednoga dana će i Srbija morati da prizna Kosovo, da ne bude BiH iza Srbije. Bilo bi red da barem dan prije Srbije prizna Kosovo.
RSE: Predsjednik RS-a Milorad Dodik nerijetko je izjavljivao da će „ukoliko Kosovo bude otcijepljeno od Srbije, i RS može tražiti otcjepljenje od BiH“. Kako vi gledate na ovakva i slična očekivanja od novog prekrajanja granica?
Vllasi: Meni je prosto neugodno da komentiram šta priča taj Milorad Dodik, jer on je direktni nastavljač politike onih koji su krenuli u zločine i u rat da Bosne ne bude. Oni danas u Hagu odgovaraju pred Međunarodnim sudom za ratne zločine, a ovaj na drugi način uporno nastavlja njihovu politiku. Toliko ima besmislenosti i gluposti u izjavama tog čovjeka da je ova usporedba RS i Kosova samo jedna od tih gluposti – jer RS nikada nije ni postojala. Kad se raspala Jugoslavija i Bosna je, kao i druge, proglasila svoju neovisnost, nasrnulo se na Bosnu, izvršeni su ogromni zločini – i RS je nastala na zločinima, na zločinima par ekslenas. Kosovo nije nastalo na zločinima. Obrnuto. Kosovo je nastalo u borbi protiv zločina koji je vršila Srbija tamo. Mi smo se oslobodili od srpske agresije, od okupacije koja je bila tamo uspostavljena na najgrublji način od 1989. godine, kada su mene uhapsili i protežirali po sudovima, do 1999. godine. Poslije toga jednostavno nije bilo drugog puta nego da Kosovo bude neovisno od jedne surove okupacije. I to nema nikakve sličnosti sa entitetom koji se zove RS.
RSE: U Federaciji BiH istupi Milorada Dodika često se ocjenjuju kao ekstremistički.Tako su ocijenjene i posjete nekih srpskih lidera sa sjevera Kosova Banjoj Luci, ali i posjeta Milorada Dodika sjeveru Kosova. Također, analitičari cijene da Milorad Dodik nikada ne bi mogao biti ovakav da nema potporu Beograda. Što vi mislite, koliko još ekstremizam i nerealna očekivanja vladaju Balkanom?
Vllasi: Na Balkanu ima ekstremizma koliko hoćete. Ali budimo realni – najizraženiji je srpski ekstremizam. Zapravo, ekstremizam podstaknut iz Beograda, podstaknut od politike koja je nasrnula na sve – od Slovenaca, doduše kratko 1991. godine, pa na Hrvatsku, pa najkrvavije na BiH, pa na Kosovo. Tamo se podstiče ekstremizam. Svuda imate tog ekstremizma, ali kao reakcije na ono što nam se desilo. A iz Beograda imate ekstremizam koji se pothranjuje kao reakcija zbog neostvarenih velikosrpskih težnji. Što se tiče rekacija službenog Sarajeva na izjave Milorada Dodika, ja imam velikih primjedbi jer mislim da su one tako mlake, tako bezbojne, kao da Milorad Dodik priča o nekoj drugoj državi, o Rumunjskoj ili o Bugarskoj, a ne o BiH. Prava ocjena za to što radi i izjavljuje Milorad Dodik bila bi: to je direktno narušavanje ustavnog poretka nezavisne države BiH. I za to se u svakoj normalnoj, demokratskoj državi odgovara, a ne da se dopušta da vršlja. Njemu se sviđa što ga iz Beograda hvale, što ga hvali Dobrica Ćosić, najmračnija ličnost u istoriji srpskog naroda evo 50 godina. Inače, srpski narod, kao i svi drugi narodi, ima svijetle tradicije, ima veoma svijetlih ličnosti, značajnu istoriju itd. Ali, nevjerovatno, još je kontaminiran taj vrh, elita srpska, tako da su časni ljudi iz srpskog naroda još u sjenci, još su potisnuti i još ne mogu, zapravo, da dođu do izražaja.
