Rat i ratna stradanja, terorizam, strah za život, siromaštvo, želja za boljim i kvalitetnijim životom… Ovo su samo neki od razloga koji su doveli da ekspanzije ilegalnih emigranata koji iz zemalja Afrike i Azije pokušavaju se preko Balkana dokopati zemalja Europske Unije.
Ako se izuzmu pokušaji ilegalnoga prelaska preko Sredozemnoga mora osnovni pravci idu upravo preko Balkanskoga poluotoka. Pri tome postoje tri smjera tzv. balkanske rute, koja se koristi za različite vrste krijumčarenja, i to ona preko BiH, srednja koja vodi preko Hrvatske i ova preko Srbije i Mađarske koja je zadnjih tjedana najprisutnija u medijima. Radi sve većeg broja ilegalnih prelazaka granice između Srbije i Mađarske, mađarske vlasti najavljuju i podizanje žičane ograde.
Hrvatska granica „zatvorena“
„Možemo reći kako je krak te rute, koji ide preko Hrvatske zatvoren. Uspjeli smo to uz pomoć kvalitetnog i sustavnog pokrivanja granice kao i opreme koja je zadnjih godina nabavljena i postavljena. Vjerujem kako ćemo i dalje nastaviti sa takvim rezultatima i da će taj dio granice ostati zatvoren“, rekao je ministar unutarnjih poslova u Vladi RH Ranko Ostojić.
U prilog njegovim tvrdnjama govori i to da je u prvih šest mjeseci ove godine, na granici prema Srbiji, primjetno značajno smanjene broja ilegalaca. Pokušaji ilegalnog prelaska granice iz godine u godinu su sve rjeđi. Jedan od razloga tome je činjenica što se ilegalci ne odlučuju ilegalno prijeći državnu granicu preko Dunava. Drugi razlog je kvalitetna opremljenost najnovijim uređajima i kamerama kojima je gotovo nemoguće pobjeći.
Naime, policija posjeduje stacionarne i mobilne termovizijske kamere koje su postavljene po cijeloj granici. Uz to svaki granični prijelaz opremljen je i specijalnim uređajima Avian koji se nazivaju i uređaji za otkrivanje otkucaja srca. Oni rade na principu senzora koji se postavljaju na noseće dijelove kamiona, koji se ugasi, i prati na monitoru ima li nekoga u unutrašnjosti kamiona ili autobusa ili nema. Toliko su osjetljivi da bilježe i otkucaje srca miševa koji se zateknu u teretnim dijelovima vozila.
„Ti ljudi bježe od zla i samim tim spremni su na sve da prođu granicu i odu nekako do zapadne Europe. Samim tim i mi moramo imati sve najnovije uređaje kako bi to spriječili jer se to od nas i traži“, rekao nam je jedan od graničnih policajaca sa istoka Hrvatske.
Govoreći o svojim iskustvima kaže da se može vidjeti zaista svega i svačega. Prisjeća se slučajeva kada su ulazili u teretne dijelove kamiona, a da vozači nisu niti znali za to. Neke od ilegalaca policija je pronalazila u podvožju kamiona, na krovu… Oni sitniji bi se sklupčali i u unutrašnjost rezervnih kotača.
Objekti za strance
U međuvremenu u završnu fazu ulazi i izgradnja dva Prihvatna centra za strance u Hrvatskoj, a u kojima će biti smješteni nezakoniti migranti u postupku povratka. Jedan se gradi u Trilju, u blizini granice sa BiH, a drugi u Tovarniku, odmah uz granicu sa Srbijom. Radovi na njima biti će gotovi do kraja tekuće godine, a u svakom centru moći će se smjestiti više od 60 stranaca.
„Sukladno odredbama Zakona o strancima, stranca se može smjestiti u prihvatni centar za strance na najduže šest mjeseci, uz mogućnost produženje za još najduže 12 mjeseci. Imaju prostorije za prihvat i dnevne aktivnosti stranaca, prostorije za spavanje, te prostorije za igru djece i knjižnice“, navode iz MUP-a RH.
Nakon najava iz Mađarske, koji radi velikog priliva ilegalnih emigranata planiraju dizati i žičanu ogradu, iz Hrvatske su se proteklih dana mogle čuti riječi kako se ne planira takvo što. Iako su to potvrdili brojni zvaničnici, srbijanski analitičar Dragomir Anđelković smatra kako će i Hrvatska uskoro duž granice početi dizati ogradu.
„Hrvatska je geografski povoljnija od Rumunjske gdje emigrante, koji najčešće idu pješice, imaju i izuzetno težak prelazak preko Karpata. Zato mislim da će i Hrvatska postupiti poput Mađarske i da će i ona podići zid duž granice“, misli Anđelković dodajući da bi to za Srbiju mogao predstavljati ogroman humanitarni problem.
I dok se o budućim planovima Hrvatske još špekulira Mađarska sve glasnije razmišlja od dizanju žičane ograde duž cijele granice sa Srbijom. Bila bi to ograda dužine 175 kilometara i visine četiri metra. Uz to bila bi opremljena kamerama i alarmnim sustavom. I dalje bi je kontrolirali pripadnici granične policije.
Mađarska gradi ogradu
Posebno su ugrožena pogranična područja gdje je situacija izuzetno teška. Ilegalni emigranti iz dana u dan dolaze i prelaze granicu gdje ih hvataju pripadnici pogranične policije i prosljeđuju dalje u emigrantske centre. Do sada je ove godine u Mađarsku ušlo preko 55 tisuća ilegalnih emigranata s tim što se očekuje da će do kraja godine ta brojka preći i sto tisuća.
Jedan od zagovornika izgradnje ograde je gradonačelnik Asotthaloma, Laslo Torockaj, gradića uz samu granicu sa Srbijom, koji se nalazi na samoj liniji kretanja ilegalaca.
„Svakako da izgradnja ograde nije idealno rješenje i da neće odmah riješiti sve probleme, ali to je trenutno najbolje moguće rješenje. Dnevno granicu kod Asotthaloma pređe 500-ak osoba što dovoljno govori o problemu. Mještani se osjećaju ugroženo i u strahu su. Imali smo i slučajeva provala, krađa… Tko nam može garantirati da među tim ljudima nema i možda prikrivenih terorista“, kaže Torockaj.
Dodaje i kako je potrebno da se pomogne ljudima u nevolji i koji bježe od rata, ali i kako je među njima mnogo onih koji dolaze iz zemalja gdje nema rata.
„Njima je samo cilj doći do Njemačke, Francuske, Londona jer misle kako je u Europi puno novca“, ističe Torockaj.
U isto vrijeme emigranti prolaze pravu kalvariju na putu od svojih zemalja pa do sjevera Srbije i granice sa Mađarskom. Većina ih je bez novca, hrane pa čak i vode. Njihov put traje i po nekoliko tisuća kilometara tako da pred granicu dolaze iscrpljeni i bez snage. Nakon puta okupljaju se na nekoliko lokaliteta, poput stare ciglane kod Subotice, gdje provode po nekoliko dana kako bi se oporavili prije nego pokušaju prijeći granicu.
Tu provode dane bez ikakvih uvjeta za život. Nemaju niti tekuće vode, a i hranu im nitko ne osigurava. Za policiju i gradske vlasti oni kao da ne postoje iako među njima ima i djece i žena. Svi oni krenuli su u avanturu zvanu „bolji život“ sa neizvjesnim krajem.
