Današnji automobili mogu sami održavati brzinu i razmak do automobila ispred, automatski se držati prometne trake, kočiti u slučaju opasnih situacija, sasvim samostalno se parkirati i kretati u ‘stani-kreni’ prometu.
Istina, većina tih sustava za sada je rezervirana za visoku klasu automobila poput novog Volva XC90 ili Mercedes-Benza S-klase, ali polako pronalazi put do najmanjih gradskih automobila.
Za daljnji razvoj samostalnosti kod automobila potrebno je usavršiti takozvanu V2V (vehicle-to-vehicle) komunikaciju. Kamere i radari trenutno odrađuju odličan posao, ali ne treba zaboraviti da oni imaju ograničeno vidno polje.
V2V koristi radio signale za prijenos informacija o brzini kretanja, smjeru i poziciji u odnosu na druga vozila. Prednost takve komunikacije je u tome da automobil jednostavno rečeno vidi dalje, odnosno vidi i one automobile koji se skrivaju iza nekog drugog objekta.
To znači da će vozač na vrijeme biti upozoren na automobil koji dolazi iza slijepog zavoja ili automobil koji će se vrlo brzo naći u mrtvom kutu.
Američka Nacionalna administracija za sigurnost u prometu na autocestama u svom je izvješću navela tri konkretne situacije u kojima bi ovakva tehnologija dominirala nad tradicionalnim kamerama i senzorima: prilikom ulaska u slijepo raskrižje, prilikom skretanja ulijevo i prilikom neočekivanog naglog kočenja automobila koji je daleko ispred, odnosno izvan vidnog polja.
