Hrvatsko državno odvjetništvo podiglo je optužnicu protiv Srbina s australskim državljanstvom, Zorana Tadića, zbog ratnog zločina u Škabrnji 1991., o čemu su se raspisali i australski mediji.
No kako novine The Australian sada pišu, moguće je da su deseci tisuća dolara koje su australski državljani prikupili iskorišteni za financiranje ratnog zločina u Hrvatskoj.
Naime, Tadić je nedugo nakon što je predvodio masakr u Škabrnji, u kojem su pripadnici njegovog Dobrovoljačkog voda i drugih srpskih paravojnih formacija i postrojbi JNA, koje su osvojile Škabrnju 19. studenog 1991., mučili i zatim pobili 30 hrvatskih civila i 13 branitelja, odselio u Sydney. Tamo je nesmetano živio od 1992. sve do nedavno. Sada mu prijete deportacija i suđenje u Hrvatskoj.
Tadić je zapovijedao dobrovoljcima, uglavnom iz Bosne i Hercegovine i Srbije, koji su se u Hrvatsku došli boriti na strani tzv. Republike srpske Krajine.
Australian je vlastitom istragom otkrio da su australski Srbi povezani s četničkim pokretom, iz Sydneyja ali i ostatka Australije, donirali znatne novčane iznose Srpskoj radikalnoj stranci pod vodstvom Vojislava Šešelja.
Tadić je sam bio gorljivi pristaša Šešeljeve stranke i sudjelovao je na njegovom stranačkom skupu u Loznici, a mnogi članovi te stranke sudjelovali su u agresiji na Hrvatsku. Sam Šešelj je pravomoćno osuđen, nakon prvostupanjske oslobađajuće presude, zbog progona i deportacije vojvođanskih Hrvata, koju je potaknuo držanjem huškačkog govora u selu Hrtkovci 6. svibnja 1992.
Šešelj je, piše Australian, 1989. bio na turneji Australijom, gdje je prikupljao novčana sredstva od australskih Srba, simpatizera četničkog pokreta iz Drugog svjetskog rata. I Tadić je bio jedan od Šešeljevih boraca poslanih u Hrvatsku da etnički očiste područje Benkovca i okolice. Tadić je i fotografiran sa Šešeljem.
Australian je također otkrio vojne dokumente koji izravno povezuju Tadića s pokoljem u Škabrnji, kada su njegovi borci nakon zauzimanja sela zarobili preživjele hrvatske vojnike i izvukli civile iz podruma u kojima su se skrivali te ih zvjerski ih pobili.
Neke od žrtava vezane su bodljikavom žicom, nakon čega su ih vukli konjima. Druge su pregazili tenkovima. Barem jednome je prerezan vrat, a drugome odrezano uho.
No vojni dokumenti pokazuju da je Tadić postao nepopularan u svojoj jedinici nakon što je povukao veze kako bi dobio hrvatsku kuću u Benkovcu. Srpski obavještajni časnik Simo Rosić u vojnom izvještaju iz 11. ožujka 1992. piše da je Tadić “u neku ruku nedodirljiv”.
“Zoran Tadić je bio zapovjednik jedinice koja je počinila ubojstva”, piše Rosić u svom izvještaju. Tadić je odselio u Sydney iste godine u kolovozu, što je prema srpskim izvorima s kojima je Australian razgovarao prilično zanimljiv tajming.
“Nitko nije napuštao Krajinu u to vrijeme. Srbi su bili nadmoćni u Krajini, osim toga, mogao se jednostavno vratiti u Beograd. Zašto je pobjegao u Australiju… i kako je to uspio učiniti?”, komentirao je jedan paravojni izvor.
Vojni izvori pak sugeriraju da se Tadić možda bojao za vlastiti život dok su srpske vlasti istraživale masakr u Škabrnji. Moguće je da su vojni zapovjednici organizirali njegovu emigraciju da ga sklone s puta, budući da je on bio ključna karika između počinitelja i viših vojnih zapovjednika, koji su možda dali zeleno svjetlo za masakr.
Zanimljivo je i da je Tadić živio samo 25 kilometara od Srpske pravoslavne crkve svetog Nikole, koja je za vrijeme rata prikupljala sredstva za Šešeljeve četnike. Tako je 1993. prikupila 12 tisuća dolara, a uručila ih je nikome drugome nego Tomislavu Nikoliću, tadašnjem Šešeljevom zamjeniku koji je od 2012. do 2017. bio predsjednik Srbije.
Drugi Šešeljev zamjenik, Aleksandar Stepanović, došao je u Australiju po novce 1990. i 1991. i odnio u Srbiju barem 30 tisuća dolara. Šešelj je, iako je osuđeni ratni zločinac, i dalje itekako aktivan u srpskoj politici kao narodni poslanik u Skupštini Srbije i predsjednik SRS-a.
