Prodavanje oružja Srbiji tokom rata u Bosni i Hercegovini jednako je prodavanju oružja nacističkoj Njemačkoj tokom holokausta, kaže profesor Yair Auron.
Izraelski vrhovni sud odbacio je inicijativu da se javno otkriju dokumenti koji pokazuju kako je Izrael prodavao oružje Srbiji tokom rata u Bosni i Hercegovini, oružje koje je, kako pišu izraelski mediji, korišteno u vršenju ratnih zločina i genocida. Iako prihvata činjenicu da je Izrael učestvovao u inkriminirajućim trgovinskim radnjama, sud nije dozvolio da se objelodane dokumenti koji nedvosmisleno pokazuju koliki je bio raspon poslovne saradnje Izraela i Srbije, koja je, kako podsjećaju mediji, u vrijeme poslovne saradnje dviju država bila pod sankcijama Ujedinjenih nacija.
Sud je smatrao da bi otkrivanje dokumenata koji povezuju Vladu Izraela s kršenjem međunarodnog embarga Srbiji negativno utjecalo na međunarodni ugled zemlje i raspon međunarodnih odnosa Izraela. U obrazloženju odluke navodi se kako bi objavljivanje dokumenata moglo dovesti i do krivičnog gonjenja osoba povezanih sa slučajem, a koji su izraelski državljani, što je s pravnog aspekta nedopustivo.
Nema obrazloženja suda
Na Al Jazeerin upit zašto je inicijativa, koju su pokrenuli profesor Yair Auron i advokat za ljudska prava Eitay Mack, odbijena iz Vrhovnog suda Izraela nisu htjeli odgovoriti objašnjavajući da oni zadržavaju pravo da ne obrazlažu svoje odluke upućujući nas da komentar potražimo od podnosioca inicijative.
Profesor Auron, koji za sebe kaže da je cijelu akademsku karijeru posvetio proučavanju genocida, pristao je za Al Jazeeru objasniti koji su u bili motivi i povodi da se obrati najvišoj sudskoj instanci svoje zemlje sa zahtjevom da se otkriju vinovnici slučaja prodaje oružja Srbiji za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini.
Cijeli slučaj privukao je veliku medijsku pažnju u Izraelu, pojašnjava Auron, najviše zbog činjenice da su on i njegov kolega Mack uspjeli senzibilizirati javnost zemlje upozoravajući da se država kakva je Izrael, a koja je, kako objašnjava, nastala iz pijeteta prema preživjelim žrtvama holokausta, na međunarodnom političkom planu mora rukovoditi principima morala, a ne zahtjevima grubih političkih interesa. Proučavajući slučajeve genocida, kaže, susreo se s podatkom da je Izrael prodavao oružje Ruandi u vrijeme dok se u toj zemlji odvijao najbrutalniji moderni zločin poznat čovječanstvu.
Oružje Ruandi i Srbiji
“Otkrio sam da je Izrael prodavao oružje Ruandi, a onda sam, izučavajući taj slučaj, otkrio da je Izrael prodavao oružje i Srbiji u vrijeme dok je vršila genocid. Odlučili smo, Mack i ja, da pokušamo taj ružni i nemoralni čin Izraela iznijeti pred pravosudne institucije zemlje jer smo otkrili da je oružje prodavano Srbiji i Ruandi u vrijeme vršenja genocida. Iznijeli smo slučaj pred dva općinska suda u Tel Avivu i Jerusalemu i u oba odvojena procesa odbili su našu inicijativu. U odgovoru Vlada Izraela priznaje da je prodavala oružje Ruandi i Srbiji, ali zbog sigurnosti i međunarodnih odnosa odlučili su ne otkrivati dokumente.”
Auron kaže da u izraelskoj javnosti postoji svjesnost o nemoralnosti izraelske politike, a nezadovoljstvo ponašanjem izraelske politike, koja kao prvenstven interes prepoznaje ostvarivanje finansijske dobiti, veoma je izraženo. Ali, nastavlja Auron, zemlja koju su stvorile preživjele žrtve holokausta mora se voditi nekim drugim principima političkog djelovanja i mora pokazivati više empatije i saosjećanja prema onima koji su izloženi teškim zločinima. Kad je napravio poređenje između tog čina i hipotetičke prodaje oružja nacističkoj Njemačkoj, mnogi u Izraelu nisu razumjeli njegovu metaforu.
Nacistička Njemačka i uspomena na holokaust
“Mnogi dokazi pokazuju da je Izrael prodavao oružje Srbiji tokom genocida. Baviti se genocidom za mene je moralno pitanje. To je, naravno, akademsko pitanje, ali još više moralno pitanje. Prodavati oružje Srbiji tokom vršenja genocida veoma je slično prodavanju oružja nacističkoj Njemačkoj tokom Drugog svjetskog rata. I mi smo to uradili i Vlada je priznala da je to radila i postoji toliko mnogo dokaza koji o tome svjedoče, ali zbog sigurnosti ne žele objelodaniti dokumente”, kaže Auron.
Još ga je više iznenadilo obrazloženje sudija Vrhovnog suda koje su priznale da je s moralne strane takvo ponašanje bilo nedopustivo, ali da je od moralnosti mnogo važnija unutrašnja sigurnost Izraela i njegov međunarodni ugled.
“Predsjednik Vrhovnog suda rekao je da poštuje moralnu stranu naše inicijative, ali zbog sigurnosnih razloga nije htio dozvoliti da dokumenti koji potvrđuju naše naloge budu otkriveni javnosti. Tim činom, rekao sam, uništavamo uspomenu na holokaust”, kaže Auron, dodajući kako su reakcije u javnosti nakon njegovih istupa bile podijeljene i kako ga raduje što je primio mnogo poruka podrške.
Svoje postupke profesor Auron pojašnjava potrebom da se fenomen genocida prvo prepozna, a zatim i adekvatno objasni, jer sve dok bude nedorečenosti i nepoznanica u tumačenju pojma postoji mogućnost da se mnogi zločini genocida ne kvalificiraju kao takvi.
Genocid je fenomen koji se nastavlja dešavati
“Za mene je to moralno pitanje, prije svega. Dosta sam se u svom akademskom radu bavio pitanjima genocida u cijelom svijetu i često sam susretao slučajeve da se genocid ne samo ne priznaje nego se često i ne prepoznaje. Genocid je, nažalost, fenomen koji se nastavlja dešavati i to je fenomen o kojem neprekidno govorim na fakultetima širom Izraela”, zaključuje Auron.
Advokat Eitay Mack u razgovoru za Al Jazeeru kratko je potvrdio da je jedan od vinovnika inicijative, potvrđujući kako je Vrhovni sud odbacio njihov pravni zahtjev. Kaže da je spiritus movens cijelog slučaja profesor Auron, a da se sam priključio inicijativi zato što vjeruje kako je u oba navedena slučaja ponašanje njegove zemlje bilo “krajnje nemoralno”.
