Tajni dokument, čiji je sadržaj prvi put objavio britanski “Gardijan”, otkriva da su američke vazduhoplovne snage bile blizu toga da detoniraju atomsku bombu iznad Sjeverne Karoline, koja bi bila 260 puta snažnija od one koja je razorila Hirošimu.
Dokument, do kojeg je došao novinar Erik Šloser na osnovu zakona o slobodnom pristupu informacijama, sadrži dokaze da su SAD zamalo izbjegle katastrofu monumentalnih razmjera kada su dvije hidrogenske bombe “mark 39” slučajno ispuštene iznad Goldsboroa u Sjevernoj Karolini, 23. januara 1961.
Bombe su pale na zemlju nakon što se bombarder B-92 raspao u vazduhu a jedna od sprava je djelovala onako kako je nuklearno oružje osmišljeno da djeluje u ratu: njen padobran se otvorio, okidni mehanizam aktivirao i samo je jedan niskonaponski osigurač spriječio nezapamćeno krvoproliće.
Bombe su bile jačine četiri megatone – što je ekvivalentno četiri miliona tona TNT eksploziva. Da je naprava detonirana, smrtnosne čestice bi se raspršile iznad Vašingtona, Baltimora, Filadelfije i čak bi stigle do Njujorka – izlažući riziku milione života, piše „Gardijan“.
Iako je stalno bilo spekulacija o tome za koliko je izbjegnuta Goldsboro katastrofa, američka vlada je stalno demantovala da je njen nuklearni arsenal ikad izložio riziku živote Amerikanaca.
Međutim, u dokumentu koji je objavljen, inženjer laboratorije Sandia, odgovorne za mehaničku bezbjednost nuklearnog oružja, zaključio je da je „jedna jednostavna, dinamo-tehnologija, niskonaponski osigurač, stajao između SAD i velike katastrofe“.
Šloser je otkrio dokument tokom istraživanja za svoju novu knjigu o nuklearnoj trci o naoružanju. Koristeći zakon o slobodnom pristupu informacijama, otkrio je da je najmanje 700 „velikih“ incidenata sa 1.250 komada nuklearnog oružja zabilježeno samo između 1950. i 1968.
“Američka vlada je stalno pokušavala da od američkog naroda sakrije informacije kako bi spriječila postavljanje pitanja o politici nuklearnog oružja,“ rekao je novinar.
“Rečeno nam je da ne postoji mogućnost da se to oružje slučajno aktivira, a evo ovo zamalo nije”.
