Radi nedostatka mezarja u Atini, tijela osoba koje su u Grčku izbjegle od ratova i sukoba u svojim zemljama, ali i hiljade muslimana stanovnika grčke prijestolnice bivaju ukopani stotinama kilometara dalje, javlja Anadolu Agency (AA).
Biroktratske i pravne prepreke već godinama ne dozvoljavaju izgradnju mezarja u Atini, što se naročito nepovoljno odražava na život izbjeglih muslimana. Bračni par Muhammed Leggar i Semah Eshadi nisu mogli prisustvovati dženazi bebe koja je sa osam mjeseci preminula u utrobi majke.
Otac Leggar za Anadolu Agency (AA) prisjetio se teškog putovanja od Halepa do Grčke.
U jeku bola zbog gubitka djeteta već po dolasku u luku, ostali su primorani da tijelo djeteta pošalju u za njih nepoznati Komotini.
Muhammed Leggar je morao ostati uz suprugu u bolnici, koja još uvijek nije bila u dobrom zdravstvenom stanju, zbog čega nije mogao prisustvovati dženazi (ukopu).
”I supruga i ja smo veoma nesretni. Mnogi snovi koje smo snili dok smo dolazili ovamo su srušeni“, rekao je Leggar (33) porijeklom iz Palestine.
Dodao je kako su pobjegli od rata u Siriji u nadi da će na nekom sigurnijem mjestu djeci moći pružiti bolji život i nadu u budućnost.
”Nisam se mogao osjećati više strancem nego sad. Nisam imao priliku ni da odem na dženazu mojoj bebi. Ukopana je kilometrima dalje, nisam joj mogao proučiti ni Fatihu”, rekao je Leggar.
Kaže ranije nije ni čuo za Komotini i još uvijek ne zna gdje je dijete ukopano, ali da želi posjetiti mezar kada mu se za to ukaže prilika.
Iako je ovo problem sa kojim su se u skorije vrijeme susrele izbjeglice koje ne mogu napustiti Grčku, oko 300.000 muslimana u Atini već duži niz godina nastoje ga riješiti. Abdulsaid Abdurrahim, imam mesdžida u naselju Kalithea, u Atini koji tu živi već skoro 25 godina, kazao je kako je problem mezarja značajniji od problema džamija.
Dodao je kako tijela pojedinih muslimana putem poslanstava mogu slati u njihove zemlje.
”Troškove dženaze snose samo određene zemlje. Ovo nije moguće za svaku zemlju. Ne može se o tome razgovarati u zemljama poput Sirije, Pakistana i Afganistana. Onda se tijela šalju u Komotini ili Ksanti”, dodao je Abdurrahim.
Istakao je kako se nalaze u teškoj finansijskoj situaciji jer su osobe koje preminu, pa i njihove porodice slabijeg materijalnog stanja zbog čega zajednica nastoji podijeliti troškove.
