Iznijeti javno islamofobični i šovinistički stav postalo je, čini se, neka vrsta završnog testa, kraj obreda punoljetnosti i konačni ulazak u onu kastu koja se u nas voli nazivati javno angažiranom građanštinom i ljevicom.
Kao što spartanski mladić nije mogao završiti svoju agogu i postati punopravnim građaninom, pogotovo pripadati sloju najodabranijih i najpovjerljivijih, sve dok ne ubije svog helota, tako i ovdašnji zatucani omladinci postaju prihvaćeni i javno angažirani članovi akademske zajednice i punopravni članovi SDP-a tek nakon što s dodijeljene im pozicije ispale svoju islamofobnu šovinističku izjavu.
Takav je slučaj i s Jasminom Hasanovićem, asistentom na Fakultetu političkih nauka i članom SDP-a, kojem ni sve ranije sasvim javno i otvoreno razmetanje vlastitim predrasudama, ekstremnim panslavizmom, militantnim ateizmom i krajnje čudnim opsesijama nije smetalo da nekako postane asistent na FPN-u ili “član savjeta za razvoj” SDP-a, ali mu nije ni osiguralo da bude baš općeprihvaćen kao ravnopravan član lokalne zajednice angažiranih progresivnih “građana”.
Da bi položio ispit punopravnog progresivca, bilo je potrebno da Hasanović prvo s pozicije ugroženog identitarnog manjinca napadne Kodeks UNSA, a zatim da javno iskaže šovinizam prema muslimanima.
Tek takva količina licemjerstva, dvostrukih mjerila i zamjena teza, izrečena NAKON što mu se osigurala udobna pozicija, potvrdila je za lokalnu ljevičarsku građanštinu da je položio tekst ideološke ispravnosti i lojalnosti i da je vrijedan odbrane.
Baš zbog toga se ne bi trebali čuditi što će, nakon što javnost skandalizirana njegovim govorom mržnje zatraži Hasanovićevo uklanjanje s pozicije asistenta, njegove kolege i istomišljenici, kako s Fakulteta, tako i iz partije, od njega napraviti žrtvu “javnog linča”, tj. što će stati u odbranu njegove “slobode govora”, tj. šovinizma i prava da je širi s katedri fakulteta čije postojanje finansiraju upravo mete njegovog govora mržnje.
