Većina onih koji su se za vrijeme bivše Jugoslavije izjašnjavali kao Muslimani su, nakon Drugog bošnjačkog sabora u Sarajevu održanom septembra 1993. godine, donijeli jednoglasnu odluku da se odbaci dotadašnje izjašnjavanje ’Musliman’ u nacionalnom smislu i da se prihvati staro, historijsko ime ’Bošnjak’. Osim u Bosni, to ime prihvata i većina muslimana u Srbiji (uglavnom u Sandžaku), Kosovu i Crnoj Gori.
- septembra 1993. godine, Drugi bošnjački sabor je donio deklaraciju o vraćanju historijskog imena Bošnjak i ponovnoj afirmaciji bošnjaštva. Od 1993. godine, ovaj naziv je prihvaćen i van same Bosne i Hercegovine, od strane onih koji su se izjašnjavali kao Muslimani u drugim bivšim jugoslavenskim republikama uključujući i Bošnjake Kosova.
Današnji Bošnjaci Kosova nastali su iz dva demografska toka. Prvi sačinjavaju doseljenici iz Bosne, Sandžaka i Crne Gore, koji su na ovo područje stigli tokom Osmanskog doba, i naseljeni su oko Peći, Prištine, Mitrovice i Istoka.
Drugu grupu čine Bošnjaci starosjedioci autohtonog porijekla, čijoj zajednici pripadam i ja, koji žive uglavnom u regionu Prizrena: Župa, Gora i Podgora, te u samom gradu Prizrenu. Oni se međusobno oslovljavaju imenom lokalne geografske pojmovnosti kao Gorani/Goranci, Župljani, Podgorci/Podgorani.
Prema rezultatima zadnjeg popisa stanovništva održanom u aprilu 2011. godine, koje je objavio Zavod za statistiku, Kosovo ima ukupno 1.733.872 stanovnika od toga oko 30.000 Bošnjaka. Bošnjačka zajednica na Kosovu je treća nacionalna zajednica po brojnosti u Republici Kosovo.
Najveća koncentracija Bošnjaka na Kosovu je u općini Prizren (grad Prizren, Župa i Podgor). Prema podacima popisa u općini Prizren ima oko 16.500 Bošnjaka. Po brojnosti u su drugi sa 9,3% od ukupnog sastava stanovništva općine Prizren. Oko 146.000 stanovnika općine Prizren su Albanci ili 82%, 4,7% Turci, 2% iz zajednice Roma, 150 Srba i oko 1% ostalih.
Na području Gore (općina Dragaš), koja graniči sa općinom Prizren živi još 13.000 stanovnika, od kojih se 7.000 izjasnilo kao pripadnici Goranske nacije, 5.000 kao Bošnjačke nacije, a 1.000 kao ostali.
Pored prizrenske općine i općine Dragaš, u kojima živi oko 21.500 Bošnjaka, u pećkom regionu živi oko 3.500 Bošnjaka. U regionu Istok živi oko 1.500 Bošnjaka. U Mitrovici živi oko 1.500 Bošnjaka. Većina su naseljena na sjevernom dijelu, oko 1.100, a ostalo stanovništvo se nalazi na južnoj strani. Najveća koncentracija Bošnjaka u sjevernom dijelu Mitrovice se nalazi u naselju ,Bošnjačka mahala’. U Prištini živi oko 500 Bošnjaka. Neznatan broj Bošnjaka živi i po skoro svim kosovskim gradovima.
Ključni problemi zajednice kosovskih Bošnjaka su:
- Problem decentralizacije i formiranje općina Rečane, Gora i Vitomirica sa bošnjačkom većinom su najvažniji faktor opstanka i održivosti zajednice Bošnjaka na Kosovu. Osnivanje općina sa bošnjačkom većinom treba da se realizira na osnovu odredbi čl. 12.4 Ahtisarijevog plana, a prema tom planu regije u kojoj živi kao većinsko bošnjačko stanovništvom (više od 5000 hiljada stanovnika i 75 posto pripadnika bošnjačke zajednice) na tom području imaju pravo na svoje općine. No, kosovske institucije nisu još preuzele ništa, tako da održana obećanja kosovske vlasti po tom pitanju nisu ispunjena.
- Obrazovanje – nedostatak udžbenika i lektira iz tzv. nacionalne grupe predmeta za osnovne i srednje škole na bosankom jeziku.
- Problemi studenata sa Kosova u BiH i nepriznavanje kosovskih diploma o završenoj srednjoj školi od strane matice BiH što otežava pristup visokom obrazovanju na maternjem, bosanskom jeziku.
- Problemi Bošnjaka Kosova oko viza u BiH i nemogućnost putovanja u maticu BiH sa kosovskim putnim ispravama.
- Nepoznavanje albanskog jezika ostaje, veća integraciju u kosovsko društvo i stvaranje većih mogućnosti kod zapošljavanja i učešća u javnim poslovima.
Međutim, Bošnjaci Kosova, obzirom da su sa drugim manjinskim zajednicama učestvovali u novoj kosovskoj društvenoj zbilji poslije rata, očekuju daljnje poboljšanje svog položaja, a u iščekivanju je što skorija saradnja i uspostavljanje političkih veza dviju država Kosova i Bosne i Hercegovine i slobodu putovanja, naročito za studente koji svoj studij pohađaju u Bosni i Hercegovini. Poslije ovih, na spisku želja svih građana svakako slijedi i sloboda putovanja sa kosovskim pasošem bez viza po Balkanu i Evropi.
