Riječ promjena se najčešće čuje među političkim strankama u predizbornoj godini, bit će promjene u svim segmentima ljudskoga života, bit će nam bolje kada mi dođemo na vlast. Ko će to biti, naravno, odlučit će svi oni koji izađu da glasaju u oktobru, ali i oni koji ne izađu jer se i neizlaskom, zapravo, iznosi svoj stav. Ko god bio na sceni naredne četiri godine, ništa se značajno neće promijeniti ukoliko se neke stvari ne pomaknu u našoj svijesti.
Prođu izbori dođe nova vlast i nema promjene ni u političkom, ekonomskom, kulturnom, obrazovanom i u drugim sektorima. Naš politički subjekt nalazi se u velikoj krizi poput rasformirane mašine, koja je ispravna i ima ispravne dijelove. Nažalost, ne može da funkcioniše da ide naprijed, jer neko mora da spoji dijelove kako bi mašina postala funkcionalna. Ne možemo više da ignorišemo njene pozive u pomoć, a ipak, ne možemo vratiti časovnik unazad i poništiti pričinjenu štetu.
Ne možemo niti treba da okrenemo leđa, na nama je da pomognemo i njima i sebi, da pronađemo izlaz. Moramo svi da odemo i radimo u bašti, i kako da je opet učinimo cvjetnom. A ta bašta je naša država voljena, nažalost koja je zakovana dejtonskim ustavom i zaleđena poput hladne zime. Moramo vratiti naše živote ponovo u ravnoteži, sada su nam, više potrebni stvarni trenuci koji će preporoditi naše umorne duše i vratiti pravo značenje našim životima.
Politička, ekonomska stvarnost neprikidno smanjuje naša očekivanja, a život je ograničen vremenom, prostorom i okolnostima koje su izvan naše kontrole. Zato se moramo okrenuti svom unutrašnjem životu koji nema granica. Tu ćemo naći pravu slobodu, u sposobnosti da ne tražimo ispunjenje iza sljedećeg brda ili u sljedećoj pobijedi, nego baš ovdje i sada.
Kao što kaže jedan mislilac: „Ako svijet treba dovesti u red, moj narod treba prvi da se izmjeni. Ako moj narod treba izmjeniti, moj rodni grad treba prvo preurediti. Ako će se preuređivati moj rodni grad, prvo moja porodica treba da se popravi. Ako moja porodica mora da se preporodi, ja moram prvi“.
Mi trebamo biti pozitivna promjena od koje sve počinje. To je ono što nam Bog poručuje kroz sva vremena i sve objave. To je ono čemu su nas učili svi Božiji poslanici, ashabi, dobri ljudi, budi primjer, budi promjena koja će mijenjati svijet. Budi istina, istina koja će svjedočiti sebe, putem ispravnog govora, misli, osjećaja, namjera. Sve dok ne tragamo za istinom i ne težimo razvijanju karaktera, naša će vizija, ma kako privlačna bila, ostati pomućena. Kada stvaramo takvu klimu i širimo je na druge onda možemo kazati da poštenje stvara poštovanje. To je cjeloživotna škola koja nema raspusta, odmora i pauza.
Ne možemo se promjeniti ako samo mjenjamo spoljašni svijet. Ako nađete novi posao, ili novog bračnog druga, ili novu kuću, novi stan, auto, sve to ne znači da ćete se vi promjeniti. To je kao kada biste htjeli da promjenite svoj rukopis tako što ćete promjeniti olovku. Ili da promjenite svoj način razmišljanja tako što ćete promjeniti šešir.
Očigledno je da se takvim promjenama u svijetu oko sebe mi u suštini ne mjenjamo, pa ipak većina ljudi ulaže svu svoju energiju u nastojanja da prilagodi spoljni svijet sopstvenom ukusu, navikama i potrebama. Ponekad uspijevamo u tome dobije se pet minuta predaha, ali ostajemo napeti čak i u tim trenucima predaha, jer život teče dalje bez zaustavljanja, život se neprikidno mjenja. Prema tome, ako hoćete da živite, ne možete biti fiksirani u jednoj tački. Morate da pratite tok samog života. Kao što je rekao jedan mudrac: „Onaj koji želi da bude neprekidno sretan mora često da se mjenja“.
Život juri mimo nas, prolazi. Ali mi i dalje gledamo unazad, zar ne? Kačimo se za prošle događaje i sadašnje događaje. Međutim, kaže se: „Kada se ruka položi na plug, ne može se okrenuti unazad.
Kao što je naučnik i filozof Fuller rekao: „Nikada nećete promijeniti stvari boreći se protiv postojeće stvarnosti. Da bi ste nešto promijenili, stvorite novi model koji će postojeći model učiniti zastarjelim“.
Biti promjena, primjerom drugima jedno je od najmoćnijih oružja preobrazbe duštva i stvarnosti u kojoj živimo. Da bismo načinili promjene u svojoj svijesti, potrebno je očistiti um i srce od nezdravih vezanosti i obmana, lažnog govora i prikazivanja, a potom pomoći i drugima na isti način provodeći ih kroz vrata jasnoće i istine. Mi, bar, u svom društvu vidimo koliko je prevelika briga ljudi da budu politički podobni. Jedan od najvećih udaraca produktivnosti i višoj svjesnosti jeste nedostatak povjerenja ljudi jednih u druge, osobito u vođe.
Šta kazati nakon ovoga, ništa drugo nego citirati kur’anski ajet koji je nama svima dobro poznat, taj ajet trebao bi da motivira ljude da mijenjaju svoje stanje na osnovu kojega Allah donosi Svoje odluke. Dragi Allah u suri Er-Ra’d u 11. ajetu kaže: „Uistinu, Allah ne mijenja stanje ljudi sve dok oni ne promijene sami sebe“.
Govoreći o ovom ajetu Muhammed Asad kaže: Bog povlači Svoja dobročinstva od ljudi samo ako se oni sami pokvare, upravo kao što On ne dariva svoja dobročinstva namjernim grješnicima sve dok oni ne promijene svoju unutarnju narav i ne postanu dostojni Njegove milosti. Asad u ovoj zakonitosti vidi sunnetullah koji upravlja životima pojedinaca i zajednica i čini uspon i pad civilizacija ovisnim o moralnim osobinama ljudi i o promjenama „u samima sebi“.
Autor: Arsim Tarik Saliji
