Srbijanski mediji koji su došli u posjed Stevovićeve izjave u kojoj on otkriva do sada potpuno nepoznate detalje o Arkanovim finansijama.
U nastavku pročitajte i njegovu izjavu u cijelosti:
– Ja, Pavle Stevović, rođen dana 25. 11.1954. god. u Žabljaku, Crna Gora, s prebivalištem u Novom Sadu, pri čistoj svijesti i zdravom razumu, svjestan da sam dužan da govorim istinu i da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično djelo.
Poznavao sam sada pokojnog Željka Ražnatovića, poznatog u javnosti pod nadimkom Arkan, bio sam njegov blizak prijatelj i poslovni saradnik. Radio sam kao finansijski direktor u svim preduzećima, uključujući i udruženja građana, koja su bila u vlasništvu pok. Željka i to: DOO “Vizantin trejd” Beograd, DOO “Ari” Beograd, SDG DOO Beograd, Fond treće dete iz Beograda i FK Obilić, kao i Zadruga “Delije” u Beogradu. Osnivač “Vizantin trejda” i jedan od osnivača Zadruge “Delije” bila je Svetlana Ražnatović, poznata pod nadimkom Ceca, ali samo formalno, jer su faktički i navedeno preduzeće i zadruga bili pod isključivom kontrolom i upravljanjem pok. Željka.
Kao Željkov bliski saradnik i finansijski direktor bio sam detaljno upoznat sa svim tokovima novca svih preduzeća i udruženja koja su bila u vlasništvu i pod kontrolom sada pok. Željka.
Jedino smo pok. Željko i ja bili ovlašćeni potpisnici koji su mogli raspolagati novčanim sredstvima koja su se nalazila na računima navedenih preduzeća i udruženja, jer su samo naši potpisi (pok. Željka i moj) bili deponovani kod tadašnjeg SDK, odnosno u bankama gdje su se vodili računi navedenih preduzeća.
Oko Nove 2000. godine, dakle, veoma kratko pred smrt, Željko je na oko dva do tri dana prije pogibije dobio novac od bugarskog kluba Liteks na ime prodaje ukupno osam igrača, među kojima su bili Babeu, Savić, Živković, Litera i drugi i tom prilikom mu je isplaćena prva tranša od po 800.000 maraka za svakog igrača, odnosno ukupno je isplaćeno 6,4 miliona maraka.
Zbog toga sam se često, gotovo svakodnevno, nalazio u situaciji da pok. Željko preda mnom otvara sef koji se nalazio u njegovoj kancelariji u prostorijama FK Obilić, na petom spratu zgrade u Ulici Gospodara Vučića u Beogradu.
Naime, kada je bilo potrebno izvršiti neka plaćanja, naročito zbog toga što se u to vrijeme, tačnije od 1996. do 2000. godine do Željkovog ubistva, zidao stadion FK Obilić, sada pok. Željko je u mom prisustvu otvarao sef i iz njega vadio novac (njemačke marke) i meni davao da promijenim u dinare, uplatim na račun i izvršim plaćanje preko računa.
Lično mi je poznato da je pok. Željko u svom sefu koji je držao u pomenutoj kancelariji u prostorijama FK Obilić uvijek imao u rezervi, u gotovini, iznos od deset miliona njemačkih maraka i taj novac nije dirao.
Ovo mi je poznato zato što je pok. Željko meni kao svom najbližem saradniku pokazao ovaj novac i rekao mi je da taj novac drži u rezervi i da ne želi da ga dira. I kasnije sam, svaki put kada bih otvarao sef, viđao taj novac u sefu. Zbog toga je u situaciji kad nije bilo dovoljno drugog novca da bi se izmirile sve obaveze pok. Željko pozajmljivao novac od drugih upravo iz razloga što je ovaj novac držao kao rezervu za ne daj bože i nije htio da se troši.
Ovaj novac je pok. Željku isplaćen na ruke i meni je pok. Željko rekao da je primio ovaj novac i pokazao mi ga u sefu koji se nalazi u njegovoj kancelariji u FK Obilić. Pored toga, oko Nove 2000. godine za prodaju fudbalera Grozdića pok. Željku je sada isto tako pokojni Žarko Nikolić lično donio 4,5 miliona DM (četiri i po miliona njemačkih maraka) na benzinskoj pumpi kod Feketića.
I ovaj novac je pok. Željko držao u sefu u svojoj kancelariji u FK Obilić.
Pored gotovog novca, pok. Željko je imao ogromnu količinu dragog kamenja i zlata tj. zlatnog nakita, koji je pok. Željko držao u drugom sefu, koji se nalazi u njegovoj kući na Senjaku u ulici Ljutice Bogdana 3 u Beogradu, a kada je počelo bombardovanje, pošto je njegova kuća u ulici Ljutice Bogdana bila meta, pok. Željko je mene zadužio da sav ovaj nakit i drago kamenje, koje je pok. Željko spakovao u jednu veću putnu tašnu (koja je bila izuzetno teška), prenesem iz sefa u njegovoj kući i to prvo na više različitih lokacija u Beogradu (u više različitih stanova) po Željkovom nalogu, a po završetku bombardovanja ja sam sve to odnio u njegovu kancelariju u FK Obilić, gde je pok. Željko sav ovaj nakit i drago kamenje stavio također u svoj sef u kancelariji u prostorijama FK Obilić.
Također, pok. Željko je bio pasionirani ljubitelj brilijanata i skupocjenih satova pa je imao i veliku kolekciju satova marke “roleks” (15-20 komada), kao i veliku količinu brilijanata, koje je također držao u sefu u kancelariji u FK Obilić.
Sat koji je pok. Željko uvijek nosio na ruci kupio je preko kataloga. U pitanju je bio sat marke “roleks” ukrašen brilijantima i plaćen je 153.000,00 DM (sto pedeset tri hiljade njemačkih maraka).
Radilo se o satu koji se pravio u malim serijama. Pok. Željko je zajedno sa mnom razgledao katalog i vidio sam da je kataloška vrijednost ovog sata iznosila pomenutih 153.000,00 DM. Video sam da je i na dan kada je ubijen, pok. Željko ovaj sat imao na ruci, jer sam tog dana bio sa njim, oko dva sata prije njegovog ubistva, sjedio sam s njim u njegovoj kući u ulici Ljutice Bogdana 3, kada mi je rekao da mora da ide sa svojom suprugom Svetlanom u “Interkontinental”, gdje je ubijen.
Ukupno je imao 84 slike koje je kupio prije zaključenja braka sa Svetlanom i među kojima su se nalazile slike Paje Jovanovića, Petra Lubarde, Save Šumanovića i drugih naših slikara, a imao je i jednu sliku neprocjenjive vrijednosti poznatog slikara Fransiska Goje.
Inače, u štampi sam vidio da je upravo taj sat Svetlana Ražnatović poklonila sinu Veljku za njegov 18. rođendan.
Sav novac koji sam spomenuo, i to onih 10.000.000,00 DM (deset miliona njemačkih maraka) koje je pok. Željko držao u sefu i sav novac dobijen od prodaje fudbalera, kao i brilijanti, drugo drago kamenje, nakit, kolekcija satova, sve se to nalazilo u sefu u njegovoj kancelariji u FK Obilić i znam da pok. Željko za života time nije raspolagao, odnosno da je sve to ostalo u sefu na dan njegove pogibije, a što je meni poznato iz razloga što sam gotovo svaki dan dolazio u situaciju da vidim sadržinu sefa, koji je pok. Željko gotovo svakodnevno otvarao u mom prisustvu i iz sefa vadio novac i meni davao na ruke kako bismo izvršili plaćanje za izgradnju stadiona i drugo.
Pokojni Željko je novac ulagao i u umjetničke slike i stvorio je veliku kolekciju izuzetno vrijednih umjetničkih slika.
Sve slike su bile originali i pok. Željko ih je držao u kući na Senjaku u ulici Ljutice Bogdana 3, a jedan mali broj slika je držao i u kazinu “Grand”. Sve ove slike su na dan njegove smrti ostale u njegovoj kući, gde sam bio sa pok. Željkom na oko dva sata pre njegove pogibije, kako sam već gore izjavio…
Nakon što je pucano na Željka i nakon što je izdahnuo u Urgentnom centru, zajedno s ostalima sam iz Urgentnog centra došao u njegovu kuću, kojom prilikom je Svetlana Ražnatović odmah počela raspitivati gdje su ključevi koje je uvijek nosio sa sobom i od kojih se nije razdvajao (i na kojima su se nalazili i ključevi od sefova), a bio sam u njegovoj kući i kada je to večer njegov sin Mihajlo iz Urgentnog centra donio jaknu pok. Željka, izvadio iz džepa svežanj ključeva, na kojima su se nalazili i ključevi od sefova, kako onog u kući tako i onog u njegovu uredu u FK Obilić.
Ove ključeve je Mihajlo predao Svetlani Ražnatović Ceci, u nazočnosti svih nas koji smo se tada nalazili u kući. Naknadno sam čuo da je te iste noći Svetlana Ražnatović poslala svoju sestru da promijeni brave od ureda pok. Željka u prostorijama FK Obilić, na petom katu zgrade u ulici gospodara Vučića u Beogradu, koja je to i učinila, kazao je u izjavi Stevović.
