Arakanski muslimani i dalje se bore za golo preživljavanje i nose traume progona koji su proživjeli pred nasiljem mijanmarske vojske i budističkih nacionalista, javlja Anadolu Agency (AA).
U neuvjetnim kampovima u bangladeškom pograničnom gradu Cox’s Bazaru boravi blizu 1,5 miliona pripadnika muslimanske zajednice Rohingya koji su protjerani iz mijanmarskog Arakana.
Iako su vlasti Mijanmara i Bangladeša postigle načelni sporazum o povratku protjeranih arakanskih muslimana, oni to odbijaju sve dok im se osigura da neće ponovo biti žrtve nasilja koje su već preživjeli.
Skoro da u kampovima nema Rohingye koja nije izgubila člana najuže porodice u Arakanu, a uprkos svježem sjećanju na progon i dalje sanjaju dan kada će moći spokojno živjeti.
Zafer Islam prognanik je koji živi u kampu Kutupalog, a u razgovoru s novinarom AA kazao je da je tu već godinu i pol, a da je mijanmarska vojska pred njim strijeljala njegove roditelje.
“Vojnici su mog oca i majku ubili pred vratima naše kuće. Ja sam uspio pobjeći. Došao sam ovdje sa sestrom, suprugom i troje djece. Nikada neću moći zaboraviti te prizore i te dane progona. Ožiljci su i dalje sveprisutni”, kazao je Islam.
Borbu za preživljavanje u nauvjetnom kampu vodi i braćni par Ruhlamin i Anuar Beglom s dvoje djece.
Anuar je za AA kazao kako su sedmicu pješačili, a potom preplivali rijeku Naf kako bi došli u Cox’s Bazar. Uz pomoć turskih humanitaraca su podigli kuću od bambusa u kojoj trenutno žive.
“Preživljavamo zahvaljujući donacijama iz Turske. Turska je zemlja koja nas nije zaboravila i pomaže nam. Vidimo to i po pristupu ljudi koji nas iz Turske posjećuju. Zahvalni smo im na tome”, kazao je Islam.
Sličnu sudbinu ima i 55-godišnji Amir Huseyin koji u kampu živi sa šestoro djece i jednim unukom.
“Iz Arakana smo došli pješice u koloni u kojoj je bilo 500 ili 600 ljudi. I našu kuću su napravili dobrotvori iz Turske. Oni nas i hrane. Molimo se za Tursku i njen narod”, poručio je Huseyin.
I 64-godišnji Muhammed Nur u kampu živi sa suprugom i četiri kćerke, a njihov put iz Arakana trajao je 14 dana.
I on je izrazio posebnu zahvalnost Turskoj i humanitarcima iz te zemlje za brojne projekte pomoći koje realiziraju za ugrožene Rohingye.
Rohingya muslimani, koje je UN opisao kao najugroženiju nacionalnu manjinu u svijetu, suočavaju se sa sve većim progonima od napada iz 2012. godine.
Događaji koji su dramu arakanskih muslimana stavili u žižu svjetske javnosti dogodili su se 25. augusta prošle godine.
Pod plaštom borbe protiv militantnih napada na policijske punktove, mijanmarska vojska i budistički militanti su tog dana krenuli u brutalne napade na Rohingye u kojima je svirepo ubijeno više od 24.000 pripadnika te manjine.
Napadi su prerasli u klasični oblik etničkog čišćenja, a mijanmarska vojska je spalila stotine muslimanskih sela.
