Regija i Sarajevo
U julu je Odbor Gradske skupštine Grada Zagreba predložio da se Trg maršala Tita preimenuje u Trg Republike Hrvatske uz 4 glasa ZA i jedan protiv. Zagreb prekida veze, kako se u tamošnjim medijima prenosilo sa “jugoslovenskim komunističkim naslijeđem” i Tito postaje prošlost, mračna prošlost po Hrvate. Srpski političari bilo da dolaze iz manjeg bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske ili susjedne Srbije imaju dobro poznatu priču o ugroženosti Srba za vrijeme Jugoslavije, smanjenju velike Srbije i slično.
Bošnjaci su također kivni na pojedine događaje i oblik vladanja kada je u pitanju Jugoslavija, jedni se oštro protive, drugi osjećaju jugonostalgiju, istu tu jugonostalgiju osjećaju i pripadnici drugih naroda u zemljama bivše Jugoslavije.
Bilo to samo formalno ili ne, Sarajevo prednjači u regiji, a naročito u BiH kada su u pitanju multietničnost i multireligioznost, zadržava naziv “evropski Jeruzalem”, ali u kojem je i džamija i crkva i sinagoga u svako doba dana i noći bezbjedna, čista od fašističkih poruka, a narod siguran prilikom odlaska i dolaska iz jednog od tri vjerska objekta.
Svako vrijeme nosi svoje breme, cijeloj jednoj epohi suditi jako je teško, ugao posmatranja i kriterij vrednovanja šta je bilo dobro, a šta loše, nemoguće je svesti na jednu kritičku studiju oko koje će se svi složiti. Ono na čemu počiva nauka i svaki pravedan sud jesu činjenice, u zbiru pozitivnih i negativnih stvari koje su se dešavale i koje se dešavaju možemo stvoriti sliku o mjestu i vremenu.
Osvrt na izjavu Tarika Dautovića
Izjava Tarika Dautovića da će se Titova ulica preimenovati u ulicu Alije Izetbegovića izazvala je salvu osuda i fašističkih izjava upravo onih koji pozivaju na antifašizam. Istina, mali je broj bio tih, ali i Tarik je jedinka, iznio je svoj stav, iz kojih razloga to samo on zna. Tarikova izjava stav je pojedinca kojem se pravo na mišljenje oduzeti ne može, jer svako može napisati status na fejsbuku i iznijeti lični stav za preimenovanje ulice, trga, škole, parka itd.
Predsjednik Asocijacije mladih SDA Salko Zildžić se ogradio od kolektivnog mišljenja stranke u kojoj pripada, Bošnjaci su se također, ako je sudeći po reakcijama na društvenim mrežama i web portalima podijelili, jedni su za, drugi nisu.
Dakle, zaključak po ovom pitanju je jasan: Tarik Dautović ne predstavlja sve Bošnjake i svu omladinu, prvenstveno misleći se na bošnjačko-muslimansku mladež. Tarik Dautović je iznio lični stav i stoji iza njega.
Ono što ja smatram, ono što je ogledalo Sarajeva o čemu svjedoči upravo i završeni SFF jeste multikulturalnost, multireligioznost, svaki vid multi-nečega. Daleko je Sarajevo od Teherana i arabizacije kakvu spominje Milorad Dodik i pojedini kvazi-naučnici i eksperti, a upravo gradovi u RS-u, metropole kao Zagreb i Beograd nemaju recimo događaj kao što je pomenuti SFF gdje će doći kao prošle godine jedan Robert De Niro.
Svako ima svoje mjesto
Josip Broz Tito je bio istinski lider, držao je pod kontrolom sve narode, način na koji je vladao je podlijegao diktaturskom režimu, neistomišljenici su često bili marginalizirani, zatvarani i protjerivani, ali je postojao red i disciplina. Sistem je također marginalizirao religiju, napravio je opoziciju između nje i vladajuće partije.
Tito je dokazani antifašista, svojim djelima je to i pokazao, a dao je Bošnjacima pravo na naciju iako naziv sam po sebi nije bio prikladan. Uživao je poštovanje širom svijeta, a njegova sahrana okupila je tadašnja najpoznatija svjetska imena i lidere.
Vođen idealima pravednosti, islamskim postulatima, demokratijom i željom da izdigne svoj narod, rahmetli Alija Izetbegović će ostaviti dubok trag u historiji Bosne i Hercegovine. Borba za očuvanje naroda i njegova čuvena izjava da bošnjački narod neće nestati i da robovi biti neće sprovedena je kakvim-takvim Daytonskim mirovnim sporazumom. Alija je bio također dokazani antifašist, njegove izjave, knjige i djela potvrđuju to, nikada nije bio dovođen u vezu sa nečovječnošću i djelima kojima bi dospio u Haški tribunal.
Alija o Titi
“…Ja nisam nikad krio simpatije prema tom čovjeku, jer mi nije davao utisak nekog zloće-čovjeka. Imao sam utisak da je širok čovjek, otvoren prema životu, da je volio da živimo i da je puštao druge da ga žive, za razliku od drugih komunističkih rukovodilaca koji su bili više askete.
Znate i vi, pod asketama je teško, sami sebe izlažu patnji, pa to traže i od drugih ljudi. Tito je bio neka druga vrsta čovjeka. I tako, jednom riječju, nemam ja neki negativni odnos prema Titu. Vi znate, mi ovdje ni ulicu koja se zove po njegovom imenu nismo nikad predili, mada smo to mogli da uradimo.
Prošli smo kroz vrlo težak period od rata, kada je bilo takvih zahtjeva. Mi to nismo dali. Nisam ni ja dao to. Jednostavno ne smatram da historija počinje od nas. Taj čovjek je uradio neke značajne stvari, stvorio je jednu zemlju, ojačao je…” (Sakupljeni intervjui sa Alijom Izetbegovićem, u knjizi Mate Đakovića, Moji razgovori sa Alijom).
Zaključak
Tito i Alija imaju svoje mjesto u Sarajevu. Tito ima ulicu, Alija ima trg. Obojica imaju datume na kojim se okupljaju često simpatizeri i jednog i drugog lika i upravo zbog toga bilo kakve prepirke nisu potrebne.
Sarajevo je u prilogu koji je radio poznati novinar Goran Milić 1992. godine bilo okupirano nazivima ulica srpskih historijskih ličnosti kojih je bilo preko šezdeset, poneka hrvatska i najmanje bošnjačkih ulica. Bošnjaci su za vrijeme rata i nakon njega počeli preimenovanje postojećih ulica i trgova i ko ih može kriviti za to? Niko. Bošnjaci imaju pravo na svoju zemlju, kulturu, odabir vjeroispovjesti i način života.
U demokratskom društvu kakvo vlada na većini zemaljske kugle, svako od nas ima pravo na svoje mišljenje, sa kojim se možemo ili ne možemo složiti, ali jedne druge trebamo poštovati i argumentirano voditi rasprave iz kojih će se donijeti odluke od koristi za društvo.
