Bošnjaci, budite budni!
Potajna subverzija može biti opasnija od rata!
Za danas (30. marta 2017.) zakazano je objavljivanje teksta “Deklaracije o zajedničkom jeziku u zemljama regiona” u Media centru u Sarajevu. Deklaraciju će predstaviti Enver Kazaz, Ivana Bodrožić, Vladimir Arsenijević, Balša Brković i Borka Pavićević .
Na prvi pogled dopala mi se ideja o “ukidanju svih oblika jezičke segregacije i jezičke diskriminacije u obrazovanim i javnim ustanovama”. To je zaista kolosalno! Ali, samo na prvi pogled. Međutim, kad se bolje pogleda dolazi se do spoznaje da je ta vrsta utopije, odnosno potajne subverzije, Bošnjake koštala nacionalne, državne, jezične i kulturne bezimenosti. Zbog njihovog lažnog zajedništva, kojeg su nam prodavali Bošnjaci/Bosanci su bili izgubili ime svoje države (“Bosanska država”), bili su izgubili svoje etničko ime (“Bošnjaci”), bili su izgubili svoje nacionalno ime (“Bosanaci”), bili su izgubili svoj nacionalni jezik (“bosanski jezik”), bili su zaboravili svoje kraljevsko naslijeđe (“Bosanska karaljevina”). Ni u prvoj ni u drugoj Jugoslaviji Bošnjaci/Bosanci nisu bili priznati kao nacija iako su bili a i sada su brojniji od Crnogoraca. Bošnjacima je bilo ostalo da se zadovolje sa statusom vjerske zajednice. Bošnjaci su se izjašnjavali kao (“neopredjeljeni”) ako nisu pristajala da se opredjele za srpsku ili hrvatsku naciju, a onda su im “dali” nacionalno ime (“Musliman”). Naravno, to je časno ime za svakog muslimana, vjernika, ali to nije nacionalno ime ni jedne nacije na svijetu, pa tako ni nacionalno ime Bošnjaka.
Eh, sad kad su Bošnjaci/Bosanci postali svjesni svoga porijekla, svog etičkog, nacionalnog, državnog i jezičkog imena nakon toliko žrtava – GENOCIDA, nudi im se “zajedništvo” i to, gle čuda neviđenog – nudi im se “zajednički jezik u zemljama regiona”. Niko neće osporiti ime “srpskog” i “hrvatskog” iliti (“srpsko-hrvatskog”) iliti “hrvatsko-srpskpg”) jezika, jer to je normalno. Problem je samo u imenu (“bosanskom jeziku”), u (“bosanskoj državi”), u (“bosanskoj naciji”), u (“bosanskoj kulturi”), u (“bosanskom konju”), u (“bosanskom psu”), u (“bosanskom stećku”), u (“bosanskom šahisti”), u (“bosanskom teniseru”) u (“bosanskoj sevdalinci”), u (“bosanskoj zemlji”), jer sve to je svima zajednočko, osim onoga što oni nazivaju (“hrvatskim”) ili (“srpskim”) imenom po onoj čuvenoj: (“sve što je tvoje i moje je, a ono što je moje nije tvoje”).
Hajde da se zajednički jezik zove (“bosanski)”, a oni koji to ne prihvataju neka ga zovu kako im drago. Slično su nam govorili u Titinom vaktu da nisu važna imena pa su Bošnjaci svojoj djeci nadjevali svakakva imena, koja nisu u duhu njihove kulturne tradicije, dok su naši susjedi (Hrvat i Srbi) ljubomorno čuvali svoju kulturnu, nacionalnu i vjersku tradiciju. Nikad nismo čuli da je ikad iko od njih dao svom djetetu ime, koje bi nas Bošnjake uvjerilo u vjerodostojnost “bratstva” i “jedinstva” o kojem su oni tako strasno govorili. Sad nam hoće podvali istu priču oko zajedničkog jezika. Odustanite vi Bošnjaci od imena (“bosanski jezik”). Tako ćete pokazati da niste nacionalisti, jer to vama ne priliči. Mi ćemo vas zbog toga hvaliti i diviti vam se kako ste multikulturni. A mi (Hrvati i Srbi) moramo se držati naših jezilkčkih tradicija, jer to nam je u našoj krvi. To vam znači (“Deklaraciju o zajedničkom jeziku”), oko koje su se okupili slobodni strijelci iz zemalaj regiona, među kojima nema vjerodostojnih lingvista. Oni su se okupili da gađaju (“bosanski jezik”) kako bi ga mogli unijeti u (“zajednički jezik”), naravno (“srpakso-hrvatski”), iliti (“hrvatsko-srpski”), svejdno je, samo neka nije (“bosanski”), jer to implicira legitimnost imena (“bosanska država”) i (“bosanska nacija”).
Francuzi nose oreol građanske države i epohalnih principa: “sloboda”, “jednakost” i “bratstvo” (“liberté, égalité, fraternité”), ali to ih ne ometa da sankcioniraju one koji javno upotrjebe u medijima nefrancusku riječ. Jesu li Farncuzi zbog toga nacionalisti? Naravno da jesu! Da li se Francuzi ikome ispričavaju zbog tog svog nacionalizma? Naravno da se ne ispričavaju! Jesu li Francuzi manje multikulturni zato što su ljubomorni na svoj francuski jezik? Naravno da nisu! Moraju li Bošnjaci/Bosanci biti više Europljani nego Francuzi? Naravni da ne moraju!
U čemu je onda problem? Problem je u antibosanskoj sekti, koja je opijena dogmom antinacionalizma na račun bosanske nacionalne svijesti. Možda neki Bosanci nisu svjesni toga, ali to ih ne oslobađa grijeha. Naravno, sekta ima pravo na svoja uvjerenja. Bosna je slobodna zemlja. Ali, sekta ima i obavezu da se legitimira pa da znamo njenu doktrinu, da znamo ko je na njenom čelu. Ova nova dogma o “zajedništvu” mora nam biti jasna, jer Bošnjaci/Bosanci nemaju pravo na nepoznanice. U nedavnoj prošlosti nepoznanice oko “zajedništva” Bošnajke su koštale GENOCIDA. Da, tako je. Samo su Bošnjaci/Bosanci fasovali GENOCID u zajedništvu u kojem su oni bili niko i ništa u svojoj Bosni. Tu vrstu potajne subverzije Bošnjaci/Bosanci ne smiju više sebi dozvoliti. Ova subverzija oko “zajedničkog jezika” nije prvi, već zadnji pokušaj da se Bošnjake/Bosance vrati unazad. Nedajmo im da nas vraćaju unazad. Uz Božju pomoć mi moramo koračati unaprijed. Moramo biti svjesni našeg nacionalnog imena u svakom pogledu.
Oni nam ne diraju više vjeru!
Oni nam sad napadaju naciju!
Moramo braniti naciju kao što smo branili i vjeru!
Bog neka nam u tome pomogne!
Amin!
Bošnjaci, potajna subverzija može biti opasnija od rata!
Ispod pogledaj link – tekst Deklaracije o zajedničkom jeziku u zemljama regiona!
Bošnjače, moraš biti informiran šta se događa oko tebe i u ime tebe!
