Diego Simeone je najavljivao “ekipu koja će navijače učiniti ponosnim”, ali je na teren stadiona Santiago Bernabeu istrčala bezvoljna grupa ratnika bez štita i bez prave strategije. Nezaštićenu staklenu bradu Jorgandžija spremno je dočekao lukavi Cristiano Ronaldo i dao im do znanja da su ove sezone pretanki za velike stvari. Da, lukavi Ronaldo, jer Portugalac je mišiće ostavio daleko po strani.
Madrid je sinoć bio jednosmjerna ulica kojom su hodili samo momci i navijači u bijelom dresu, a predvodio ih je Cristiano Ronaldo.
Mašina za golove više ne dolazi s lijevog krila i dalekometnim pokušajima ne podiže krvni pritisak protivničkim golmanima. Svoje mjesto prebivališta 32-godišnji Portugalac je premjestio u srce kaznenog prostora, odakle ponovo skoro istom količinom i istim intenzitetom zadaje batine protivnicima. Cristiano Ronaldo iz meča u meč, iz sezone u sezonu pokazuje zašto je fudbalski superjunak. Njegov kontinuitet je nevjerovatan, rekordi nestvarni, a prilagođavanje godinama fascinantno.
Računajući tekuću sezonu, on već sedam uzastopnih sezona Lige prvaka postiže minimalno 10 golova po sezoni. U svakoj od proteklih šest sezona postizao je minimalno 50 golova u svim takmičenjima. U ovoj je postigao 35 golova. Sinoćnji hat-trick mu je 42. u dresu Real Madrida, a taj hat-trick znači da Portugalac sada ima rekordnih 13 postignutih golova u 18 polufinalnih utakmica Lige prvaka. Iza njega je Di Stefano sa 11 golova u polufinalima.
Ronaldo rekorder
Da bol za Atletico bude veća, fudbaler Ronaldo je sinoć stigao do 103. pogotka u Ligi prvaka, što je za tri gola više od golova koje je postigao klub Atletico Madrid u Ligi prvaka.
Čisto da ne bismo pomislili da je sebičan, Ronaldo se potrudio sakupiti i 31 asistenciju u Ligi prvaka. I to je rekord.
Prilagođavanje godinama koje smo spomenuli Ronaldo pokazuje promjenom pozicije na terenu, a samim tim i promjenom stila igre. Više ne igra na lijevom krilu, nego u vrhu napada zajedno s Karimom Benzemom i znatno je smanjio broj šuteva i driblinga po utakmici.
Od njegovih posljednjih 12 šuteva u okvir gola u Ligi prvaka, osam puta je postigao gol. Govorimo o dva meča protiv Bayern Minhena i meču protiv Atletica. Iako će mu ova sezona donijeti vjerovatno manje golova od 50, što je bio minimum tokom prethodnih šest sezona, on sa 35 golova u 41 utakmici ove sezone i dalje ima sjajan učinak.
No, kako je Atletico sinoć dozvolio Ronaldu da im nagovijesti novi neuspjeh u susretima protiv Real Madrida u Ligi prvaka? Sinoćnja pobjeda Reala u prvoj utakmici polufinala Lige prvaka na stadionu Santiago Bernabeu rezultatom 3:0 govori da će Atletico skoro sigurno četvrtu sezonu uzastopno biti zaustavljen od gradskog rivala u Ligi prvaka.
Agilni Isco i bezopasne Jorgandžije
Ne možemo reći da je Real iznenadio postavom i sistemom igre koji je odredio Zinedine Zidane. Prije bismo rekli da je Atletico Madrid razočarao svojim pristupom, odgovorom i cijelom predstavom.
Real je igrao skoro identično kao protiv Bayerna u uzvratnoj utakmici četvrtfinala kada je Isco zaigrao umjesto povrijeđenog Garetha Balea. Iz istog razloga je Isco i sinoć zaigrao umjesto Balea. Španski igrač je zauzeo mjesto na desnom krilu u formaciji 4-3-3 (Navas – Carvajal, Varane, Ramos, Marcelo – Casemiro, Modrić, Kroos – Isco, Ronaldo, Benzema). Zapravo, tu formaciju smo vidjeli na papiru, ali je na terenu to izgledalo uglavnom drugačije.
Isco se, kao i protiv Bayerna, uvlačio u sredinu terena, spuštao čak i do štopera kako bi pomogao u iznošenju lopte, a najčešće je formirao romb u sredini terena gdje je Casemiro bio zadnji vezni, Kroos i Modrić dva centralna vezna, dok je on boravio na mjestu prednjeg veznog s punom slobodom kretanja.
Ovakvom igrom Real je imao višak u sredini terena pošto je Atletico igrao u formaciji 4-4-2 (Oblak – Hernandez, Savić, Godin, Luis – Koke, Gabi, Saul, Carrasco – Gameiro, Griezmann) pa su njegova dva centralna vezna bila “upecana” u Realov romb.
Još jedna opcija pri iznošenju lopte kod Reala bilo je spuštanje Modrića i Kroosa na desnu, odnosno lijevu stranu između beka i štopera, što je dozvoljavalo Carvajalu i Marcelu da odlaze visoko.
Time što Atletico nije uspio izvući pouku iz Realove igre protiv Bayerna u uzvratu ne želi se reći da je Realov sistem igre lako zatvoriti i naći mu protuotrov, ali uzimajući u obzir kako se Atletico branio te kako je reagovao po osvojenoj lopti, pogotovo onim osvojenim loptama kada bi Realovi bekovi ostali visoko na polovici protivnika, ocjena da je Atletico razočarao je potpuno ispravna.
Atletico zalutao u polufinale?
Veliki dokaz tome je podatak da je omjer udaraca u 30. minuti bio 11:0 u korist Real Madrida i da je samo sreća spasila Atletico da do tada već ne bude 2:0 ili 3:0 za Galacticose.
Dokaz su i pojedine akcije u kojima Atletico izrazito loše pravi tranziciju iz odbrane u napad, iz čega se može zaključiti kako je plan u takvim situacijama bio totalni promašaj, ili u najgorem slučaju da je njegova realizacija bila neuspješna. Sudeći prema odabiru rješenja Atleticovih igrača, prije bismo rekli da je u pitanju prva opcija.
Jedna od takvih situacija desila se u prvom poluvremenu kada Carvajal gubi loptu na protivničkoj polovici, ona dolazi do Kokea koji umjesto da uposli Carrasca ili Luisa koji imaju slobodan prostor ispred sebe, a koji su ostavili Carvajal i Marcelo, šalje dugu loptu za Griezmanna. Slično je uradio Luis u drugom poluvremenu kada je mogao uposliti Carrasca na lijevoj strani.
Izrazito lošom strategijom i bezvoljnom igrom Atletico je stigao na rub ispadanja. Realu, koji je u prethodnih 16 mečeva u svim takmičenjima samo jednom sačuvao mrežu netaknutom, Atletico nije napravio poštenu šansu.
Nije bio ni nalik timu koji krasi ratnički naboj, kao ni nalik timu koji sprema osvetu gradskom rivalu koji ga je u posljednje tri sezone tri puta nokautirao u Ligi prvaka, od čega dva puta u finalu. Simeone nije pokazao da mu je jedini fokus do kraja sezone samo Liga prvaka, jedino takmičenje koje je mogao osvojiti u ovoj sezoni, odnosno jedino takmičenje koje nije uspio osvojiti kao trener Atletica. Sada je to nemoguća misija.
Sve što je Atletico pokazao je da igra svoju najgoru sezonu od dolaska Simeoena, jer je ovo prva sezona u kojoj Atletico pod njegovim vodstvom neće biti ni blizu osvajanja bar jednog trofeja i u kojoj na ovakav način ispada iz Lige prvaka.
Predstava protiv Reala kao da govori kako Atletico ne bi ni stigao do polufinala Lige prvaka da im na put u osmini finala nije stao 12. tim Bundeslige Bayer Leverkusen i 11. tim Premiershipa Leicester City.
Na kraju, ne bi bilo fer ne odati počast pobjednicima meča. Real je pokazao da nije slučajno sedmi put uzastopno u polufinalu Lige prvaka, da nije slučajno na korak do trećeg finala u posljednje četiri sezone i da nije slučajno na putu da osvoji treću titulu Lige prvaka u navedenom periodu, što znači da bi mogao postati i prvi tim koji je odbranio titulu u ovom elitnom takmičenju.
