Izjava Recepa Tayyipa Erdogana da je turska vojska ušla na teritoriju Sirije kako bi svrgnula s vlasti tamošnjeg predsjednika Bashara al-Assada izazvala je veliku pažnju u svijetu, posebno u Rusiji.
Tamošnji komentatori se pitaju da li je ovo najava pune invazije što će dovesti do ponovnog zaoštravanja odnosa između Ankare i Moskve.
Nimalo čudno do razmimoilaženja u stavovima dolazi u trenutku kada teroristička milicija Islamska država bilježi poraze u Iraku i Siriji što je na drugoj strani otvorilo nove podjele.
“Zbog vojne uzdržanosti SAD-a nastao je vakuum koji je samo povećan izbornom pobjedom Donalda Trumpa. Neki igrači vjeruju da je sada pravo vrijeme da se pregrupiraju politički odnosi u regionu”, kaže Abdel Mottaleb El-Husseini, stručnjak za Bliski istok, u intervjuu za njemački Focus.
Prema mišljenju El-Husseinija postoje svi preduslovi za sukob Turske i Rusije. Obje zemlje žele pojačati uticaj u regionu. To nije sve: Saudijska Arabija gubi vodeću ulogu u arapskom svijetu, Iran vidi svoju šansu da poveća utjecaj, Bashar al-Assad više nije izolovan…
Sve ovo je zapaljiva smjesa koja vodi ka direktnom sukobu između Turske i Rusije.
“Erdogan vidi svoju šansu da ukloni prijetnju Kurda i promijeni granice, ali teško je zamisliti da će to prihvatiti Putin”, kaže Husseini.
Analitičar dodaje da Erdogan ne pokazuje spremnost da promijeni svoju politiku u Siriji.
“Od samog početka želio je srušiti Assada, međutim sirijskog predsjednika podržava Rusija. Sve je više oružanih sukoba vojski Turske i Sirije. A teško da bi Sirijska armija ulazila u ove sukobe bez indirektne ruske podrške”, objašnjava Husseini.
Krajem avgusta je Turska, zajedno sa sirijskim pobunjenicima, pokrenula ofanzivu protiv IS-milicija u sjevernoj Siriji, no glavni cilj je odbaciti Kurde. Također, turski predsjednik pokazuje teritorijalne pretenzije, ponavlja da granice njegove zemlje nisu konačne.
Husseini ne vjeruje da će Rusi pristati na proširenje Turske. Da li će to dovesti do direktnog vojnog sukoba između dvije zemlje? U ovom trenutku teško je procijeniti, ali sve vodi ka sukobu – direktnom ili ratu preko posrednika. Koliko je situacija zapaljiva pokazalo je tursko rušenje ruskog borbenog aviona u novembru 2014.
Turska je članica NATO-a pa se postavlja pitanje hoće li Zapad posredno biti uvučen u sukob sa Rusijom?
“Ne očekujem da će NATO podržati Tursku u slučaju rata s Rusijom. Erdogan vodi rat protiv volje svojih saveznika, progoni Kurde s kojima surađuju SAD”, kaže Husseini i dodaje da se Turska nalazi u osjetljivoj situaciji.
“Erdoganova politika početkom milenijuma bila je ‘nula problema sa susjedima’, a sada je okružen neprijateljima. Od početka sirijskog rata je protiv Assada, a sirijski predsjednik je još na vlasti. Zbog vojnog prisustva u Iraku došao je u ‘klinč’. U Egiptu je podržao Muslimansko bratstvo koje je u međuvremenu uklonjeno s vlasti, a lideri politički progonjeni. I kao šlag na torti – permanentni sukob s Kurdima”, kaže Husseini.
Husseini smatra da je Erdogan precijenio svoje mogućnosti.
“Erdogan živi u utopiji velikog turskog carstva. Često se dešava da lideri velikih zemalja gube odnos prema stvarnosti. Uništava se i ono malo stabilnosti, u regiji u kojoj teror milicija više nije najveći faktor opasnosti”, upozorava Husseini.
