Nije Srbija loše otvorila utakmicu. Naprotiv, hrabro i uobičajeno snažno motivisano, izabranci Aleksandra Đorđevića pokazali su zube velikom protivniku, ali duže od četiri, možda pet minuta – nije moglo.
Dobar početak, ekspresan pad
Raspucao se cijeli tim selektora Mikea Krzyzewskog, sijevalo je sa svih strana svijeta, a nesretni Srbijanci nisu znali šta ih je snašlo. Nakon vodstva 15:7, pogubili su se na terenu, a ostatak meča u potpunosti je pripao Amerikancima.
Pogađali su svi koji su igrali: problemi centara s ličnim greškama nisu se osjetili, rešetali su mrežicu James Harden, Rudy Gay i posebno Kyrie Irving koji nije znao za promašaj. Prednost je rasla, a teško se sjetiti kada je u jednom meču svjetskog košarkaškog prvenstva jedan tim u prvom poluvremenu zabio 67 poena.
Upravo su toliko brojali Amerikanci naspram skromnih 41 ubačen poen reprezentacije Srbije. Već tada bilo je poznato ime novog svjetskog prvaka.
Ništa dobro evropskom sastavu nije donio ni prvi period drugog poluvremena, prednost je rasla, prijetila je prava katastrofa i jedan od najubjedljvijih poraza/trijumfa u historiji finala svjetskih košarkaških prvenstava.
Amerikanci su već do kraja trećeg perioda uspjeli prebaciti prag od stotinu poena, zabili su 105 dok je protivnik pred početak posljednjeg perioda dostigao 67 ubačenih poena.
Težak poraz
Ništa novo ni u posljednjoj dionici, bila je to utakmica koje se košarkaška Srbija neće dugo sjećati. Jeste da su bili autsajderi, jeste da su u bilježnicama kladioničara bili šesta ili sedma opcija, jeste i da su na putu ka finalu savladali velike protivnike, ali poraz bez pravog pokušaja nije im se smio dogoditi.
Bilo je, dakle, čak 37 poena razlike. Srbija će po dobrom pamtiti proteklu svjetsku smotru, ali ne i finale gdje su pokazali svu nemoć koju jedan tim može ponuditi.
Recimo još i to da je treće mjesto u Španiji osvojila Francuska savladavši Litvaniju u susretu za bronanu medalju.
