U jeku neizvjesnosti oko toga da li će Donald Trump odbiti napustiti Bijelu kuću, Netflixov film “The Trial of the Chicago 7” donosi djelić američke historije i rekonstruiše najzloglasnije političko suđenje, ono koje se vodilo protiv Čikaške sedmorice za nasilne proteste protiv rata u Vijetnamu iz 1968. godine.
“Martin Luther King je mrtav. Bobby Kennedy također. Isus je mrtav. Oni su probali mirno. Mi ćemo pokušati nešto drugo”, bio je motivacijski govor Čikaške sedmorice.
Mirni protest na Demokratskoj nacionalnoj konvenciji u Chicagu, pretvorio se u krvavi sukob s policijom i nacionalnom gardom, što je rezultiralo izvođenjem pred sud sedam osoba, s osmim pridruženim članom, Afroamerikancem bez advokata, koji je bio aktivista Stranke crnih pantera.
Abbie Hoffman (Sasha Baron Cohen), Jerry Rubin (Jeremy Strong), Tom Hayden (Eddie Radmayne) i David Dellinger (John Carroll Lynch) doputovali su 1968. u Chicago s ciljem organizacije protesta, zbog kojih je došlo do sukoba s policijom i nacionalnom gardom. Oni su pred sudom završili etiketirani kao revolucionari čiji je cilj bio rušenje vlade SAD-a. Na sudu su morali dokazati da nerede nisu započeli oni već policija. Cijelu situaciju otežava činjenica da za sudiju (Frank Langella) imaju kontroverznog i očigledno pristrasnog starca, koji zbog galopirajuće demencije nije u stanju pamtiti čat ni imena učesnika u postupku.
U godini koja je protekla u znaku demonstranata na ulicama, bilo da se radi o rasizmu ili “trumpizmu”, proslavljeni holivudski scenarista Aaron Sorkin donosi rekonstrukciju jednog od najvažnijih političkih suđenja u američkoj historiji. Netflix je film “The Trial of the Chicago 7” objavio u jeku utrke kandidata za titulom američkog predsjednika, a Trumpov poraz i prijetnje da će izbore pokušati osporiti na sudu, filmu daju sasvim novu dimenziju. Iako postoje samo građanske i kaznene parnice, više je nego očigledno šta se događalo onda kada je američki narod izabrao republikanca Richarda Nixona za predsjednika.
Kroz interakciju s dokumentarnim snimcima, Sorkin donosi rekonstrukciju događaja, a sudska drama urađena je u maniru napete borbe u naoko beznadežnoj situaciji, u kojoj se optuženici praktično već nalaze iza rešetaka.
Sorkina se sjećamo po dramama iz sudnice “A Few Good Men” (2002.) s Tomom Cruiseom i Demi Moore te “Molly’s Game” (2017.) s Jessicom Chastain u ulozi nekadašnje olimpijske skijašice a potom i organizatorice kockarskih seansi Molly Bloom.
Sudska terminologija anglosaksonskog prava i obraćanje poroti su uvijek zanimljivi u američkim filmovima, a na tome počiva cijeli niz pravodusnih drama, koje su svoj vrhunac doživjele u televizijskim serijama. Pravila koja se moraju poštovati i iskazivati u sudnicama, posebno u obraćanju sudijama, su više nego fascinantni i uvijek filmični. Upravo su filmovi ove vrste kroz historiju doprinijeli glamurizaciji profesionalnih orijentacija u pravosuđu, koja uglavnom nema veze sa stvarnošću.
Naravno, ovo je holivudski film koji donosi “romansiranu” verziju suđenja, gdje niko zapravo ne govori kao u stavrnom životu. Međutim, dramaturška konstrukcija suđenja je neodoljivo privlačna, posebno u napetim trenucima prepiranja sa sudijom i u obratima, koji mijenjaju njegov tok. Završna riječ optuženika sastojala se od čitanja šest hiljada imena američkih vojnika poginulih u Vijetnamu, iako je sudija obećao da će na dužinu zatvorske kazne utjecati kratkoća i konciznost riječi.
Aktivista Stranke crnih pantera Bobby Seal (Yahya Abdul-Mateen II) je bio osmi optuženik, da bi ga rasistički nastrojen sudija izbacio iz slučaja, nakon što ga je doslovno pokušao ušutkati stavljanjem u lance i guranjem krpe u usta od sudske policije. Tužitelja igra uvijek odlični Joseph Gordn Lewitt, a posebno se ističe Sasha Baron Cohen u ulozi ekstravagantnog Abbieja Hoffmana, koji je javnost i sud provocirao dugom jezičinom i sklonošću ka neobičnom oblačenju. Baron Cohen je proteklih dana u fokusu interesa javnosti zbog kontroverzi koje je izazvao novim filmom o Boratovim avanturama u Americi.
Cijeli svijet gleda!
Demonstranti su uzvikivali parolu “Cijeli svijet gleda!” (Whole world is watching!), koja je ujedno i lajtmotiv u filmu, a atmosfera u kojoj se gotovo može namirisati suzavac, nalikuje današnjoj Americi. Mnogi su odahnuli zbog Trumpovog poraza, ali strepe od onog što bi odlazeći predsjednik mogao pokušati na Vrhovnom sudu kako bi i tamo (nakon Twittera) doveo u pitanje rezultate izbora i pobjedu Jea Bidena.
Utoliko je film aktuelniji, jer pokazuje kako pravosuđe u zemljama koje se diče demokratijom i vladavinom prava, često padaju u zamku utjecaja politike. I ovaj put su oči cijelog svijeta uprte u američke medije, jer tamošnja previranja uvijek ostavljaju posljedice na geopolitičkoj karti svijeta.
U skladu s tim, i u bosanskohercegovačkoj javnosti vlada oduševljenje Bidenovom pobjedom, a upravo zbog činjenice da je novi američki predsjednik o proteklom ratu u BiH imao jasan stav, kao uostalom i njegov tadašnji kolega iz Demokratske stranke Bill Clinton. Međutim, teško da će prvobitni zanos uroditi bilo kakvim plodom. Barack Obama, kao laureat čak dvije Nobelove nagrade za mir, nije prekinuo niti jedan rat, a zajedno s Bushem Mlađim i Clintonom je izvršio invaziju na ukupno devet zemalja svijeta. Američkom politikom upravljaju korporativni interesi, dok predsjednika nazivaju lutkom na koncu krupnog kapitala.
Ipak, mnogi će se složiti da ništa ne može nadmašiti Trumpov diletantizam, koji je politiku pretvorio u reality show najgore vrste te da je, kako to kaže duhovita opaska navišednevno brojanje glasova, Amerikancima lakše izabrati predsjednika bilo koje države na svijetu od onoga u vlastitoj državi.
“Suđenje Čikaškoj sedmorci” je klasičan film, kakvi se danas uglavnom više ne rade, s jasnom podjelom na negativce i one entuzijastične borce za pravdu. Nakon gledanja filma ostaje onaj lijepi osjećaj kako se vrijedi boriti za ideale, iako praksa pokazuje da ta borba završava velikim žrtvovanjem. Demokratija u Americi je rođena na ulici i zanimljivo je vidjeti kako se Amerikanci oduvijek gorljivo bore za svoja prava te da je po pitanju građanskih sloboda Amerika još uvijek “obećana zemlja”. Bar kada su u pitanju filmovi.
