U krugu bivše kasarne, sada prihvatnog centra, blizu 400 građana s područja Zapadnog Balkana broje posljednje dane u Njemačkoj.
Među njima je i Amila Dautović, iz Bosne i Hercegovine. S djecom je u Njemačku stigla prije četrnaest mjeseci. “Imamo mnogo problema u Bosni, zato smo ovdje”, kaže ova migrantica iz Zvornika. O razlozima ne želi govoriti.
U ovom prihvatnom centru je posljednjih četrdeset dana, a svaki je, kaže, kao godina. I nema nikakav status. “Nikakav, sad, zasad. Čekamo negativ [negativan odgovor] i eto, najvjerovatnije”.
Njen sin Jasmin kaže da im u prihvatnom centru nije dobro.
“Ja bih više volio da dobijemo papire ovdje, nego da se vratimo za Bosnu”, kaže on.
Nijedna pozitivna odluka
Od otvaranja 1. rujna prošle godine, prihvatni centar napustilo je 1.045 ljudi. Svi koji nisu pristali na dobrovoljni povratak deportirani su, izvještava reporterka Al Jazeere Nadina Maličbegović.
Savezni ured za migracije nije izdao nijednu pozitivnu odluku, pa je i Klodian Kappllani, migrant iz Albanije, svjestan da su njegove šanse za ostanak u Njemačkoj ravne nuli.
“Nakon deset mjeseci boravka u domu dobio sam papire na kojima je pisalo – transfer. Onda odem u Ured 21, tražim sve dokumente da idem nazad u Albaniju, ali kažu da čekam. Dijete mi je rođeno ovdje. Za mene je problem što ne radim”, kaže Klodian.
U Saveznom uredu za migracije, samo u ovom prihvatnom centru, dnevno provjere od 100 do 200 dokumenata. Svaki prolazi detaljne provjere.
“Ovo je relatovno loš falsifikat osobne iskaznice karte i to se vidi po veličini koja se znatno razlikuje od normalne osobne iskaznice…U ovoj kutiji su, naprimjer, falsificirani dokumenti koje smo otkrili ovih dana. To je otprilike pet posto, dakle od pet do deset lažnih dokumenata dnevno”, objašnjava Christian Kellmann iz Saveznog ureda za migracije.
Brža procedura
Procedura je u odnosu na prošlu godinu znatno brža. Vlasti Gornje Bavarske ipak planiraju prihvatni centar ostaviti u funkciji najviše deset godina, a kapacitet smještaja povećavati postepeno.
“Zašto ubrzana procedura? Da bi se stvorio prostor za prijem ljudi kojima prijete politički progoni i u čijim se zemljama vodi rat. I drugo, da oni s minimalnim šansama za ostanak bespotrebno ne gaje nadu da mogu ostati duže”, rekla je potpredsjednica Vlade Maria Els.
Među tražiteljima azila s područja Balkana ima i onih koji su 1992. došli u Njemačku. Iako su možda više vremena proveli ovdje, nego u svojoj domovini, trajno nisu uspjeli riješiti status.
A sada znaju da iz ovog prihvatnog centra vodi samo jedan put.
