Osobita mi je čast da ovim kraćim prikazom izrazim svoje čitalačko, ali i stručno mišljenje, i naravno zadovoljstvo u vezi sa knjigom Sandžački čvor autora Almira Mehonića. Knjige su Bošnjacima danas osobito potrebne, da njima iskažu svoj identitet ulazeći u društvo europskih naroda u kojem, nadamo se, neće biti ništa od onog što su Bošnjacima nametali, i priređivali, prvo bliži susjedi a zatim ”mračna” Europa. Knjige su Bošnjacima potrebne, da u njih upišu sve što im se događalo u prošlosti, i bliskoj sadašnjosti. One treba da opominju svijet na one strahote koje su se činile Bošnjacima – u njihovoj zemlji, kući i ognjištu, ali prvenstveno Bošnjake, da bolje razumiju jedni druge.
Ovaj uvodni dio potvrđuje pravo na kvalitet još jedne dobre bošnjačke knjige, Zbirku političkih eseja, kolumni i zapisa Sandžački čvor autora Almira Mehonića objavljene 2014. godine u Sarajevu. Analiza naslova temelji se na tematskoj materiji sa ciljem da se i njime apostrofira na sve ono što ovu knjigu čini autentičnom političkom poviješću Sandžaka. Knjiga ima oko dvjesto i trideset stranica i opremljena je po standardima upriličenim samo dobrim knjigama. Da je ova knjiga djelo visokih vrijednosti potvrđuje i impresarij na njenom početku, koji čine laureatkinja priznanja ”Počasni građanin Sarajeva”, gđa Sonja Biserko, i mr. Fatmir Alispahić, ugledni novinar i publicista.
S obzirom na sadržaj ove knjige, očito je da je autor uložio svoj višegodišnji trud u bilježenju i sabiranju argumentirane materije iz aktualnih političkih zbivanja u korpusu sandžačkih Bošnjaka, kao i onih u regionu, u periodu od nekoliko posljednjih godina – sve do objavljivanja knjige. Analizom specifičnih uslova sandžačkog podneblja, autor razmatra strukturu i djelovanje ključnih bošnjačkih političkih aktera, njihove vrijednosne orijentacije, kao i funkcioniranje političkog sastava, odnosno javnopolitički diskurs i sociopsihološka obilježja političke vlasti u cjelini.
Ovdje nećemo prepričavati knjigu, već motiviramo čitatelje da ovu vrijednu knjigu imaju u svojim bibliotekama i da je pročitavaju više puta, jer ona jeste saznajni kapital o političkoj stvarnosti Bošnjaka i služiće ne samo našem vremenu nego i generacijama koje će dolaziti. Riječ je o djelu koje obiljem informacija pridonosi boljoj spoznaji strukturnih problema politike i političkih aktera u Sandžaku.
S aspekta znanosti, ova knjiga predstavlja specifičan vid sandžačke novije povijesti i njegove poratne sociologije, kao i bošnjačkog političko-pravnog i kulturnog identiteta.
Autor ove knjige je kao vrsni poznavalac i hroničar svoga vremena uspio do detalja istražiti i predstaviti sve ono što se događalo i što je od značaja za Bošnjake Sandžaka, i tu noviju političko-povijesnu materiju sistematski izložiti u jedno, po mome mišljenju, visokokvalitetno znanstveno djelo, s obzirom na njegovu sveobuhvatnost i znanstvenu funkciju budućih empirijskih istraživanja globalne političke kulture, uključujući i genezu sandžačke krize.
Ova vrijedna knjiga rezultat je profesionalnog umijeća ne samo izborom aktualnih tema, već i dubinom opservacije bošnjačke političke scene, te stilskom mjerom prikaza. Komponovana je u četiri poglavlja čijim se naslovima identificira njihova sadržina. U ovom kontekstu, u svakom poglavlju autor prezentira političku materiju zasebnim istraživačkim panoramama koje su sa aspekta tema jedinstvene cjeline, a sa integralnog aspekta organizirane su evolutivno u međusobnom odnosu. Želim apostrofirati ova poglavlja, jer će čitatelji u njima prepoznati njihov izvjesni smisao i sadržinu. Prema autorovoj znanstveno-istraživačkoj koncepciji ovi temetski sadržaji osmišljeni su u sljedećoj agendi: SANDŽAČKI PUTOKAZI, SREBRENICE NAD BOŠNJACIMA, DEFTERHANA i, na kraju, poglavlje pod nazivom DODACI. Ovakva agenda proizilazi iz duboko promišljene strukture svih poglavlja i potpoglavlja otvarajući na neki način ”pitanja”, koja iz ishodišta problema mogu izvući odgovore čitatelja. Iz ovih naslovnih odrednica se također vidi da je autor, pored svih nastojanja da prikaže politički i nacionalni ”miradž” Bošnjaka u Sandžaku, ipak istovremeno uspio održati i kontinuitet bošnjačkog bića sa svojom maticom u državi BiH.
Osnovni siže ove knjige je bošnjačka sociološka i stranačka odiseja, oponencija jedinstvu, te vječito traženje krivice ”onih drugih”. Poznato je da su Bošnjaci svakoga rata stradali, ali su ipak uvijek izdržavali i opstajali čuvajući svoju tradiciju, kulturu, etiku – svoj zavičaj. Međutim, danas ne samo što nisu teritorijalno integrirani, već su nacionalno i kulturno nejedinstveni, i ne samo u balkanskom krugu već i u svjetskom, otvarajući na taj način duboke krize identiteta.
Sadržajnim smislom, uvjerena sam da je ova knjiga namijenjena ne samo stručnoj javnosti već i svim čitateljima, s obzirom da može proširiti znanja u sve aspekte i probleme Bošnjaka, i, naravno, odgovoriti na brojne nedoumice. Bošnjaci danas sa pravom očekuju da se uključe u najsavremenije standarde EU i da sa drugim narodima izgrađuju novi svijet. No, iako ne insistiraju na geografskoj homogenosti, nastoje da jezično, kulturno-povijesno i nacionalno budu jedinstveni i uključeni u sve savremene avangardne procese u Europi. U ovom diskursu, žele biti kompaktni i neomeđeni zidovima i granicama izolacije koje im stvaraju promoteri bošnjačke disolucije i sljedbenici ”biznis logike” u službi podaničko-vlastitih interesa.
Mišljenja sam da ovaj socio-politički apendix u kontekstu prikaza knjige Sandžački čvor autora Almira Mehonića otvara krucijalna pitanja ”sandžačkog čvora”, osobito pitanje ili bolje rečeno odsustvo primjene vrijednosnih stavova u promišljanju i djelovanju bošnjačkog političkog establišmenta.
Na kraju, posebno želim izraziti duboko priznanje knjizi i njenom autoru na analizi složenih i veoma osjetljivih socio-političkih tema koje duboko sagledavaju unutarnja zbivanja u Sandžaku, i za ISTINU koju je promovirao u ovom djelu, potvrđujući na taj način želju za fenomenom bošnjačke snage i koherentnosti. Ova kontemplacija, inače, prožima i cijelu knjigu autora.
Suada A. Džogović