Porodica Almine Ribić, devetnaestogodišnje Lukavčanke i maturantice Ekonomsko-hemijske škole koja se u petak popodne objesila u naselju Babice, u šoku i nevjerici, sa suzama u očima, još ne vjeruje u ovaj tragični događaj.
Odvezao konopac
Školski drugovi, komšije, nastavnici i rodbina o Almini imaju samo riječi hvale. Kažu da na njenu odluku apsolutno ništa nije upućivalo. Vesela, kakva je po prirodi i bila, bila je i tog posljednjeg petka u svom životu. Pedesetak metara od kuće obješenu ju je pronašao otac Nazil.
– Rečeno mi je kada sam došao s posla da je Almina otišla do vikendice. Imao sam običaj kad dođem kući s posla, s njom popiti kafu. Falila mi je i počeo sam je zvati na mobitel. Nije se javljala. Otišao sam do vikendice da je potražim. Kada sam stigao, našao sam je u polučučećem položaju obješenu o drvo. Šok koji sam doživio ne može opisati nijedna riječ. Nadao sam se da je još živa, odvezao konopac, ali joj nije bilo spasa – govori Alminin otac Nazil, čiju tragičnu priču prekida plač.
Almina se, kako nam je jučer u Babicama ispričala njena majka Ćerima, radovala proslavi maturalne večeri. Planirala je upisati Rudarski fakultet u Tuzli. Radovala se životu svakog dana, priča Ćerima.
Dobar učenik
– Kako nismo u idealnoj finansijskoj situaciji, razmišljali smo šta bi bilo najbolje da studira. Bila je vesela, skromna. Bila je dobar đak. Ovo što nam se desilo jednostavno je Božije davanje. Razgovarala sam i s njenim drugaricama i nastavnicama. Niko, ama baš niko, ne zna razlog njene odluke – govori majka Ćerima.
Motivi zbog čega je ova mlada djevojka izvršila samoubistvo nikome nisu jasni, jer svojim ponašanjem nije ukazivala da će se odlučiti na tragičan čin. Živjela je u skromnoj porodici s majkom Ćerimom te starijim bratom Almedinom koju je izdržavao otac Nazil radeći u komunalnom preduzeću.
Poruka na “Facebooku”
Iza sebe nije ostavila nikakvu poruku osim one na Facebooku, u kojoj je svojim prijateljima poručila da ih mnogo voli. U poruci je pisalo: “Noćas se rastajemo svi, u srcu ostaju drugovi… zadnju ću suzu za tebe, ti se prisjeti bar nekad na mene… da bježimo i lutamo, na zadnja dva časa da svratimo”.
