Stariji Albanci s Kosova često će se vraćati u prošlost, interesirat će ih kako se živi u Bosni, Hrvatskoj, Sloveniji… Mlade kao da uopće ne zanimaju povijest i susjedne države.
Rutinski je ovo naslov, mogao bi se primijeniti na Ameriku, Kinu, a nadasve na zemlje u ovoj regiji.
“Dva lica jedne države” najčešće podrazumijevaju provaliju koja dijeli bogate od siromašnih, gradove od sela, primorske od kontinentalnih krajeva, ali u slučaju Kosova tema je drukčija, prilično jedinstvena. U toj zemlji, učinilo mi se, najveća je razlika u mentalitetu mlađih i starijih generacija.
Nismo imali namjeru, ali dogodilo se da smo u većini emisija naglašavali tu razliku. Nismo sreli nijednu osobu albanske nacionalnosti, mlađu od 30 godina, koja se ne bi mogla s nama sporazumjeti na engleskom jeziku. Istodobno, nitko od tih mladih nije progovorio niti riječi srpskoga! Kod onih starijih od 50-55 engleski je uglavnom bio nepoznanica, a srpski su govorili manje-više dobro.
Znanje i odabir stranog jezika, gledanje filmova i televizije na tom jeziku, čitanje literature u originalu, razgovori i druženje sa strancima snažno utječu na sustav vrijednosti i odabir životnih staza. Mladi Albanci s Kosova, kojima je engleski kao materinski jezik, biraju informatiku, menadžment, medicinu i slične fakultete. Oni koji su pod presudnim željama svojih roditelja studiraju pravo i ekonomiju. I, šale se, kada diplomiraju, voze taksi ili konobare po prištinskim kafićima.
“Znate li zašto je u Prištini najbolji espresso na svijetu? Zato što ga pripremaju i poslužuju magistri prava, ekonomije i sociologije…”
Snovi usmjereni ka Zapadu
Tradicionalno macho Kosovo – u kojemu je žena imala jaku ulogu unutar kuće, ali gotovo nikakvu izvan obiteljskoga doma – mladi Albanci ne priznaju. U našim anketama impresivan broj prištinskih studenata izjasnio se za “punu ravnopravnost muškaraca i žena u svim područjima”. Kod starijih Albanaca patrijarhalne navike još prevlađuju. A mi smo snimali mlade uspješne žene, poduzetnice, arhitektice, modne kreatorice, čak i hipsterice, koje se nisu ustezale izlagati, glasno i jasno, svoje poglede na današnje Kosovo.
Stariji Albanci s Kosova, i kada ih ne pitate, često će se vraćati u prošlost: od balkanskih ratova, pa do kosovske samostalnosti. Interesirat će ih kako se živi u Bosni, Hrvatskoj, Sloveniji… Mlade kao da uopće ne zanimaju povijest i susjedne države. Njihovi su snovi usmjereni ka Njemačkoj, Engleskoj i Americi. Eventualno prema Švicarskoj kao početnoj destinaciji (“jer tamo imam dosta rođaka”).
Ekonomski, naše snimke će pokazati sve. Priština je grad koji se od svih glavnih gradova država koje su činile Jugoslaviju, najviše promijenio. Nabolje, rekao bih. Svuda se gradi, svaki novi restoran ili hotel bolji je od prethodnih, postoje naselja američkog tipa u kojima bi poželjeli stanovati i imućniji zapadni Europljani, automobila je mnogo više nego prije samostalnosti, Range Rovera je u Prištini više nego u Finskoj i Norveškoj zajedno.
Vanjski dug je minimalan, ispod jedne milijarde eura! Četrdeset puta je manji od onog u Sloveniji, koja otprilike ima stanovnika kao Kosovo – oko dva milijuna. Valuta je euro, dakle inflacija je pod kontrolom. Budžetski deficit je minimalan.
Valjda neće biti novih država
Ali… Kosovo malo proizvodi. Poljoprivreda se veoma sporo obnavlja. Industrija je mahom propala. Nerazjašnjena situacija vezano uz rudnik Trepča sprečava obnovu giganta koji je od kapitalnog značaja za Kosovo. Uvozi se mnogo, izvozi malo. Za sada situaciju stabiliziraju velike doznake albanske dijaspore.
Plaće su male, rad u polju plaća se deset eura na dan ili jedan euro na sat. Ali, ljudi rade dopunske poslove, djeca nisu pošteđena rada od malih nogu, u velikim kosovskim obiteljima svi daju svoj doprinos.
Vidjet ćete kako žive Srbi na Kosovu, u Mitrovici i Gračanici, kakve su njihove pritužbe i strahovi. Imat ćete priliku čuti i raznolike stavove kosovskih političara o budućnosti zemlje. Intervju s Hashimom Thacijem i mnogim drugim, provladinim ali i oporbenim Albancima.
Sve u svemu, Kosovo geografski i povijesno pripada ovoj regiji, ali je po mnogo čemu veoma različito. Neke će vas stvari, neki ljudi, neke misli i neke slike začuditi, a o nekima ste već znali.
Bit će to sedmi serijal Alhemije / Alkemije Balkana o zemljama i narodima koji su činili Jugoslaviju. Vjerujem i posljednji, pretpostavljajući da više neće biti novih država. Vala, sedam ih je dosta.
