Međunarodni stručnjaci procjenjuju da albanska mafija u svojim rukama drži oko 75 odsto svjetskog tržišta narkotika. Albanski klanovi toliko su jaki da su sa prvog mjesta potisnuli Kolumbijce, koji su do prije nekoliko godina bili neprikosnoveni u svijetu u ilegalnoj trgovini drogom. Bliske veze uspostavili su i sa italijanskom mafijom, što im je omogućilo da se šire dalje po Evropi.
Uspon albanske mafije u Evropi počinje osamdesetih i posebno devedesetih godina prošlog vijeka, kada su uspostavili svoje ćelije i preko okeana u SAD, posebno na istočnoj obali, piše Blic.
Početkom devedesetih godina albanska mafija počela je da jača u Americi. Tokom osamdesetih, albanski klanovi uglavnom su se bavili sitnim kriminalom, najčešće za druge. Počeli su da sarađuju sa Cosa Nostrom, sve dok nisu ojačali dovoljno da rade sami, prvo pod klanom porodice Iljazi.
Ipak, najpoznatije ime albanske mafije u Americi je Aleks Rudaj (ili Sandro Rudović, Ali Boj i čika Rudaj kako je još bio poznat), koji je 1993. godine osnovao svoj klan, najčešće nazivan “Korporacija” ili “Rudaj organizacija”. Činili su ga uglavnom Albanci rođeni u Americi ili oni koju su emigrirali nakon sloma komunizma, a važili su veoma brutalne. Sam Rudaj rođen je Ulcinju, a u Ameriku je emigrirao 1987. godine.
New York Times 2006. godine u tekstu “Pobeđuju ih u njihovoj igri” objavio je da se “Rudaj organizacija usudila da se bori sa italijanskim porodicama Lucchese i Gambino za teritoriju u Queensu”. Događaj kojem je svedočio bivši FBI agent Joaquin Garcia, koji se tajno infiltrirao u Gambino klan, govori u prilog tome. Nakon što su 2001. članovi albanske mafije uz pucnje i fizički obračun, preuzeli noćni klub i kockarnicu koji su držali članovi Gambino klana, što je do tada bilo nezamislivo, organizovani su pregovori dve strane.
Susret šefova mafije, Rudaja sa jedne i Arnolda Skitjerija sa druge strane, organizovan je na benzinskoj pumpi u blizini New Jerseya. Vođa Gambino klana došao je u pratnji 20 ljudi, a Rudaj samo šest. Kada mu je Skitjeri, prema riječima Garsije, rekao da je “zabava gotova” i da “prekinu svoje operacije” malobrojniji Albanci potegli su oružje, preteći da će cijelu benzinsku stanicu dići u vazduh, sa svima koji se unutra nalaze. Srećom, žrtava nije bilo.
Rudaj je završio iza rešetaka 2004 godine, a 2006. tada 38-godišnji šef albanske mafije, osuđen je na 27 godina robije zbog reketiranja, iznuđivanja i kockanja. U istoj akciji uhapšen je 21 član mafije, prvoj takvoj akciji protiv albanske mafije u Americi.
Do tada “Rudaj organizacija”, bila je toliko moćna da su ih, prema riječima tadašnjeg šefa FBI u New Yorka Freda Snelinga smatrali “šestom porodicom” – odmah iza italijanskih klanova Bonanno, Colombo, Gambino, Genovese i Lucchese.
Smatra se da je albanska mafija i dalje jaka u SAD, a njihovi pipci spuštaju se i niže, ka Južnoj i Centralnoj Americi gdje vode svi putevi za transport kokaina iz Kolumbije, a novac peru preko banaka u Hondurasu.
Od Balkana do Skandinavije
Jake korijene imaju u nekoliko evropskih država, poput Belgije, gdje živi značajna albanska emigracija. Belgijske vlasti albansku mafiju smatraju odgovornom za najveći dio trgovine narkoticima u zemlji, ali i ilegalnog oružja za koje se smatra da dijelom potiče iz ratova na Balkanu devedesetih godina.
Belgija je još po nečemu bitna za albanske mafijaške klanove – trgovina ljudima. Smatra se da Albanci, kojima je to uža specijalnost, krijumčare najveći broj ljudi preko Belgije, a raniji izvještaji međunarodnih institucija pokazali su da albanska mafija globalno godišnje prokrijumčari između 70.000 i 100.000 ljudi, od čega, prema procjenama, zarađuje više od 50 miliona dolara.
Koliko su korijeni albanske mafije u toj zemlji duboki govori i slučaj iz 1989. godine kada je otet bivši premijer Belgije Pol Vanden Boeinants, a otmicu je organizovao Basri Bajrami, član bande Patrika Haemersa. Premijer je pušten poslije mjesec dana nepovriijeđen, a prethodno je traženo 30 miliona belgijskih franaka.
Jak ogranak imaju i u susjednoj Francuskoj, gdje, kako se veruje imaju monopol nad različitim granama kriminala, s tim što se poseban akcenat stavlja na prostituciju.
S druge strane, u Velikoj Britaniji su skoncentrisani na narkotike, i sudeći prema pisanju medija prethodnih dana, preuzimaju tržište kokaina od Britanaca i Pakistanaca. Na ostrvu su ih godinama povezivali sa prostitucijom i švercom migranata.
Svoja uporišta imaju i u Njemačkoj, naročito oko Hamburga, podaci su BND-a (njemačka obaveštajna služba). Veliki broj njih potiče sa Kosova i Makedonije, a u Njemačku su stigli pod izgovorom da bježe od rata.
Uprkos relativno malom broju, brzo su preuzeli mreže heroina i prostitucije, brže nego što je to ikada učinila bilo koja druga etnička grupa. Prema pisanju njemačkih medija, albanska mafija toliko je nasilna da tamošnja policija ne može da nađe nekoga ko bi svjedočio protiv njih jer potencijalni svjedoci strahuju zbog svoje i bezbednosti svojih porodica.
Svojevremeno, WikiLeaks je obajavio i tajni izvještaj BND-a u kojem je Hašim Tači označen je kao “ključna figura u kosovsko-albanskoj mafijaškoj mreži”.
Čak i u Skandinaviji je zabilježena njihova aktivnost, iako značajno manja, i uglavnom kada je riječ o švercovanju heroina.
– Albanska mafija je veoma moćna i izuzetno nasilna – rekao je Kim Kliver, glavni istražitelj za organizovani kriminal u Danskoj.
Najpoznatiji slučaj je svakako hapšenje Prica Dobrošija u Norveškoj, Albanca sa Kosova, koji je smatran jednom od vodećih figura kada je heroin u pitanju u cijeloj Evropi. On je 1994. godine osuđen na 14 godina zatvora u Norveškoj, ali je 1999. godine pobjegao iz zatvora u Češku. Ponovo je uhapšen 2000, a zatim pušten 2005. godine zbog dobrog vladanja. Iz Norveške je prvo otišao u Češku tri mjeseca, a potom se vratio u Peć.
Narkotici su veliki, ali ne i jedini dio, njihovog biznisa. Grčke vlasti su početkom 2008. vodile istragu na osnovu povjerljivog izveštaja ambasade te zemlje u Tirani u kojem se navode zastrašujući podaci o ilegalnom kanalu za trgovinu dječjim organima iz Albanije za Italiju. Prema tadašnjim prepostavkama, za prenošenje organa korišćeni su i pojedini dilplomatski kanali, a mediji su pisali da je i jedan grčki ljekar učestvovao u svemu.
Uprkos sukobima sa italijanskom mafijom, smatra se da su Albancima danas italijanska i turska mafija najbliži saradnici.
