Važan je, prije svega, fizički izgled momka, ali i to da je vrijedan i domaćin, razuman i blage naravi…
Ovako se Anisa Mujolari i Lilijana Keri, dvije Albanke iz grupe udavača, preksinoć po dolasku u Priboj, cijedeći riječi, pojasnile kakvog izabranika žele.
I dok je nekolicini momaka u hotelu “Lim” zaigralo oko za njima, ali i još nekim iz grupe, one su im skresale u brk da neće tako lako prekoračiti prag, da su kod njih strogi patrijarhalni zakoni:
– Ovo je samo viđenje, prilika za upoznavanje. Došle smo u pratnji majki i drugih najbližih članova porodice. Neophodno je nekoliko susreta, obilazaka domova, pa da se odlučimo.
Desetak djevojaka iz više mjesta u Albaniji stiglo je u organizaciji agencije “Merli 2008” iz Skadra i ovdašnje organizacije “Stara Raška”. Vidovdanski sabor u Krajčinovićima blizu tromeđe Srbije, BiH i Crne Gore bio je nova prilika za viđenje sa momcima.
– Ko hoće ovdje da živi – ima života! Ovakav život ne bi mogle da imate u Albaniji. I ovdje se ne može sjedeti i gledati da padne s neba, ali ima dana i za veselje, zabavu, odmor – zborila je grupi svojih zemljakinja srpska snahaDragana Petaković, iz Družinića kod Sjenice.
Dragana je iz Vrake kod Skadra stigla na Pešter po preporuci Albanki udatih za dvojicu Munića, rođake njenog muža Iva, i posle izvidnice babe Miruše. Kasnije je bila “s ruke”, kako se to u ovom kraju kaže, sestri Vesni da je udomi pod Javorom. Zato se u ovaj recept provodadžiluka i najviše uzdaju neženje u mnogim selima Raške oblasti.
– Dojadila samoća, dugi i dani i noći! Puna kuća, a prazno srce, naše djevojke pobjegoše u gradove, neće da budu domaćice i svoje na svome – govori o svojoj i sudbini sela 42-godišnji Radoje Basarić, iz Tisovice pod Javorom.
Delija iz okoline Sastavaka dugo je momkovao. Zagledan u jednu crnooku, poveri se:
– Kod mene bi živjela ko bubreg u loju. A i roditeljima da skinem kamen sa srca. Čujem da su u Skadru i okolini kursevi srpskog jezika izuzetno posjećeni…
