Bude li ovim tempom nastavio da “otkriva” spomenike nekako oko i poslije Vidovdana kada je progledao na urokljivo srpsko oko, Nemanja Kusturica će uskoro biti okružen sa toliko bronzanih figura strateški raspoređenih po njegovoj privatnoj avliji, da mu za druženje i razgovor živi ljudi neće ni biti potrebni.
Poslije Ive Andrića u cjelini stojeće figure i Petra II Petrovića Njegoša u karakterističnom sjedećem crnogorskom položaju, na Vidovdan ljeta 2015-og Kusturica je, uz pomoć svog vjernog i honorarnog saradnika Matije Bećkovića, otkrio i spomenik fizičaru Nikoli Tesli, bolje rečeno, dvije trećine Nikole Tesle.
Međutim, za razliku od prva dva spomenička obilježja sa kojima poznati reditelj nema ama baš ništa zajedničko, u ovom posljednjem monumentalnom slučaju pokazalo se da krv ipak nije voda, te da Kusturica pamti i više nego što bi podsvesno želio.
Nikola Tesla, naime, osim što je neznatno skraćen za dvije noge (čisto da ne pobjegne iz Andrićgrada), prikazan je tokom obavljanja Akšam namaza, ispruženih ruku, u početnom tekbiru, što tumačimo kao pustu umjetničku želju reditelja da se dopadne i onima kojih se, humanista kakav je po prirodi stvari, davno odrekao, samo zato što se zovu Murat i Senka, a ne, recimo, Radovan i Biljana.
Znajući za umjetnikov hronični nedostatak ideja i kreativnih rješenja u posljednjoj deceniji stvaralaštva, velikodušno predlažemo čitav niz ličnosti, pokojnika ili onih koji su se još za života ostvarili kao mrtve duše, koji bi mogli da krase ulice i trgove Kusturičinog privatnog ali kamenog grada: Nikita Mihalkov (sa hamburgerom u ruci), Dijego Maradona (kao drag-queen), Nenad Karajlić (kao papak), Ljiljana Blagojević (do pola gola), Matija Bećković (do pola nagao, a od pola prek), Pahomije (među djecom), Kačavenda (među adolescentima), Slobodan Milošević (u prirodnoj veličini Kim Il Sunga od 44 metra) Dragan Dabić (kao šumski jeti), Ratko Mladić (dok djeli bombone), što da ne i Milan Lukić (dok ponosno stoji nad masovnom grobnicom 84 likvidirana muslimana iz Višegrada).
Sve je to srpska kulturno-istorijska baština. I Dijego? I Dijego, nego!
