Nasmijao sam se. Sa olakšanjem. Trn koji me je ubo pravo u srce tokom tog razgovora, zabio se do kraja. To je to, dakle. Kad ti jednom probodu srce do kraja, najzad si miran. Preostaje ti da se, s olakšanjem, nasmiješ.
Sinoć (02. 11.2017), gost jednog TV kanala, bio je sudija Vrhovnog suda Međunarodnog suda za zločine protiv čovječnosti u Hagu. Pred sam kraj razgovora, na pitanje šta ima reći o činjenici da su dva generala armije Srbije, inače osuđeni pravosnažnom presudom na dugogodišnje kazne zatvora zbog zločina počinjenih nad civilnim stanovništvom – Bošnjacima, tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-95, koji su, nakon odležane kazne angažovani kao profesori na vojnoj akademiji u Beogradu, uvaženi gost je odgovorio da o tome još ne može iznijeti oficijalni stav, ali da on ima svoje lično mišljenje: “Nije mi jasno zašto su ih angažovali? Sa kakvim autoritetom će se oni pojaviti pred polaznicima Vojne akademije i šta im uopšte mogu reći!?“
Kako besmisleno, suvišno pitanje! Angažovani su upravo zbog zločina koje su počinili, čime su potvrdili da znaju kako se to radi. Pojaviće se sa ogromnim autoritetom, sa oreolom heroja koji su pobili impozantan broj neprijatelja, a polaznici će od njih naučiti kako i sami najlakše da pobiju što više Bošnjaka civila (uključujući i genocid), a da najefikasnije prikriju tragove zločina. Njihov autoritet biće autoritet vojnih eksperata za istrebljenje konkretnih neprijatelja (Bošnjaka), na konkretno određenoj teritoriji – Bosni i Hercegovini. Kao takvo, njihovo iskustvo će biti presudno za obuku budućih oficira. Da im posluži kada se ukaže nova prilika za ubijanje civila Bošnjaka na teritoriji Bosne i Hercegovine. Teorija jeste važna u vojnoj nauci, ali iskustvo iz prve ruke je ono što vojnog teoretičara jedino može pretvoriti u efikasnog i ubojitog eksperta posebno za vršenje ratnih zločina koji treba da se otkriju što teže i u što manjem obimu, ako već ne mogu ostati sasvim neotkriveni. A upravo to iskustvo posjeduju i upravo to znaju oni bolje nego iko drugi. Zbog toga su angažovani ovi generali-zločinci, gospodine sudija Vrhovnog suda u Hagu.
Da bi tradiciju uniformisanih terorista, kojoj su i sami pripadali, prenijeli na novu generaciju i tako produžili legalni terorizam u uniformi, specijalnost o kojoj upravo gospodin Aleksandar Vučić i gospođa Kolinda Grabar-Kitanović mogu najviše reći iz novije istorije sopstvenih država.
Nasmijao sam se, dakle, jer mi je samo to ostalo gledajući i slušajući ovu farsu, ovu grotesku pravde i zakonitosti! Nasmijao sam se, dabome, jetko (tada je onaj trn probio srce do kraja), jer je bilo više nego očigledno da to o čemu sam govorio odlično zna i novinar TV i još bolje sudija Vrhovnog suda u Hagu.
U jeku kakofonije koju duva bleh muzika sa solo trubačima Vućić – Grabar–Kitanović, i novopečeni nosilac titule prva truba Austrije Sebastian Kurc (pri tom sva tri trubača pušu u svoje trube uz obilje pljuvačke kakvu ne stvara ni duvanje u trombon), o navodoj opasnosti od navodnog terorizam, koji bi mogao doći od navodnih 10.000 terorista pritajenih na teritoriji Bosne i Hercegovine, neophodno je da publici koja sluša ovaj raštimani koncert, osvježimo sjećanje na istoriju otvorenog terorizma u uniformi iz njihovih sopstvenih redova i učvrstimo znanje o zlodjelima koja su objektivno i otvoreno, a ne potencijalno, ovi uniformisani teroristi počinili nad civilnim stanovništvom. Iako su se, u međusobnom takmičenju u igri nazvanoj “Ko će pobiti više civila“, istakli i u ubijanju pripadnika svojih naroda (Srba i Hrvata), ovdje ćemo ukazati samo na njihove terorističke podvige počinjene na Bošnjacima. Ovo zbog toga što oni trube samo o potencijalnoj terorističkoj prijetnji koju danas (?) predstavljaju Bošnjaci (??? – da stavimo po jedan upitnik za svakog od ova tri trubača ), ne spominjući ni riječi o tome da su istoriju terorizma na Balkanu ispisivali upravo njihovi sugrađani (Srbi, Hrvati i Nijemci), a da su Bošnjaci bili najveće žrtve i glavni cilj njihovog terorizma.
Kao prvo treba znati sljedeće: Istorija terorizma na Balkanu u XX-om stoljeću, posebno pak na tlu Bosne u cjelini, intenzivno i organizovano počinje sa djelovanjem hrvatskih ustaša i srpskih četnika, podržanih od njemački SS jedinica, tokom Drugog svjetskog rata. Ne smije se zaboraviti da su svih sedam ofanziva njemačke fašističke armije počele i završile na teritoriji Bosne. Koliko god se busali u prsa pričama o velikim borbama, ni jedna od velikih brobi sa okupatorima tokom Drugog svjetskog rata, nije se odigrala ni u Srbiji, ni u Crnoj Gori, ni u Hrvatskoj, a o Sloveniji i Makedoniji i da ne govorimo.
Tokom te četiri godine (1941-45), u Bosni i Hercegovini su, jedni u uniformi crnokošuljaša, sa slovom “U“, drugi sa kokardama na šubarama i šajkačama (i jedni i drugi naoružani kamama), u terorističkim akcijama pobili i poklali desetine hiljada Bošnjaka civila, najviše žena, djece i staraca. Pod istim oznakama obnavlja se njihov terorizam u uniformi, osobito svirepo u razdoblju 1992-95, tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Njihove terorističke akcije uključuju širok dijapazon dijabolički imaginativnih i moralno beskrpuloznih dejstava, od pljačke razaranja, paljevina, genocida, masovna ubistva, sistematkog progona i zastrašiuvanja, izvršenih u uniformi – pod plaštom vojnih i navodno paravojnih, jedinica – da podjsetimo na najmarkantnije oblike ovog terorizma! A za one koji, suočeni sa neporecivom istinom da su ovi teroristički akti nad Bošnjacima zaista počinjeni upravo od ovih terorističkih formacija u uniformi, nespretno i bijedno pokušavaju odreći da su to navodno, bile vojne akcije a ne terorizam jer su izvršitelji nosili uniforme, evo nagradnog pitanja.
Zar terorizam prestaje biti terorizam ako su oni koji ga počine uniformisani!? Zar Dario Kordić nije terorista, kada je naredio da se pobije 120 civila, stanovnika sela Ahmići, a cijelo selo da se spali i razori do temelja, samo zato što je tada dok je spaljivao ovo selo i nadzirao efikasnost naređenja da se svi Bošnjaci u njemu pobiju, nosio uniformu!?
Šta god ko rekao, organizujući prijem za Darija Kordića po izlasku iz zatvora osuđenog zbog zločina počinjenih nad Bošnjacima, civilnim stanovništvom, sela Ahmići, Čović je dočekao teroristu na crvenom tepihu; biskup Vinko Puljić je blagoslovio teroristu; oficijalni Zagreb ga je dočekao sa cvijećem i zagrljajima. Pri tom, niti se Čović, član Predsjedništva BiH, dakle države čije građane on zastupa i u kojoj je njegov sunarodnik počinio ovaj nečuveni teroristički zločin, zasramio pred kolegama iz Parlamenta, niti se u javnim nastupima snebivao kada ga je, pred očima miliona svojih sugrađana Bošnjaka srdačno zagrlio i poželio mu dobrodošlicu, te ga na taj način ne samo oslobodio krivnje, nego mu još i čestitao na počinjenom zločinu; niti se od teroriste Darija Kordića i njegovg zločina nad nevinim Bošnjacima ogradio biskup sa sjedištem u BiH, po obavezi svoje funkcije propovjednik mira i života svih ljudi svijeta, konkretno pak, svih građana BiH uključujući Bošnjake, nego ga je još od grijeha odriješio (Ego te absolvo de pecatis tuis…) i zagrlio ga očinski, ne stideći se ni od vjernika ni od ateista, ni od ljudi, ni od Boga.
U eksploziji četničkog i ustaškog terorizma tokom agresije na BiH 1992-95, pobijeno je preko 100.000 ljudi – civila, Bošnjaka, uklučujući i žene i djecu, a desetine hiljada tih počinitelja, terorista u uniformama, nikada nisu pozvani na odgovornost, niti su do danas oficijalno ili neoficijalno tretirani kao teroristi!? Na očigled cijelog svijeta, posebno Bošnjaka, svojih prvih susjeda, čak sugrađana s kojima žive u istoj državi, inače matičnoj državi u kojoj su Bošnjaci kao autohtoni žitelji, njihovi domaćini, zvanični pretstavnici Srba i Hrvata svoje teroriste javno dočekuju kao heroje i ulicama gradova na tlu Bosne (u RS), daju imena svojih najistaknutijih terorista. Tako glavna ulica u Palama nosi ime Draže Mihajlovića, četničkog teroriste i zločinca direktno odgovornog za masovna ubistva i genocid nad Bošnjacima (samo tokom januara i februara 1942. u regionu Polimlja na njegovu zapovijest pobijeno je oko 9.000 Bošnjaka civila, a njihova sela spaljena su do temelja); studentski dom na Palama oficijalno je promovisan u Studentski Dom “Radovan Karadžić“, upravo na dan kad je ovaj notorni zlikovac i inspirator terorista osuđen na 40 godina zatvora?! Iako svi oni i njihovi sljedbenici jesu teroristi, i to od onih najgore vrste, koji se kriju iza uniformi. I takvi se danas, pred očima Evropske Unije, međunarodne javnosti, pred očima sugrađana Bošnjaka koji su preživjeli njihove terorističke zločine, danas bez zazora, javno i čak razmetljivo, slave kao nacionalni heroji, uključujući i one koji su odslužili ili još služe zatvorske kazne za zločine počinjene protiv čovječnosti.
Zato ni Aleksandar Vučić, ni Kolinda Grabar Kitarević, ni Sebastijan Kurc nemaju pravo ni usta da otvore na temu terorizma i terorista u Bosni i Hercegovini ako je riječ o navodnom latentnom i potencijalnom bošnjačkom (islamskom) terorizmu. I nemaju pravo da zatvore usta nikome kada je riječ o stvarnom terorizmu u Bosni i Hercegovini, realno počinjenom nad Bošnjacima od strane njihovih sunarodnika klerofašista, četnika i ustaša! Optuživati Bošnjake, žrtve terorizma, za terorizam, upirati prstom u mirne, tolerantne Bošnjake kao u potencijalno najveću prijetnju Balkanu i EU, dok u Srbiji i Hrvatskoj i danas žive desetine huiljada penzionisanih, umirovljenih terorista, počinitelja teških zločina upravo u Bosni, nad Bošnjacima, i dok u Austriji i Mađarskoj svakodnevno izbijaju incidenti ksenofobičnih ekstremista nad ljudima protjeranim vojnim razaranjima iz svojih zemalja, više je nego podlo i perfidno.
Umjesto da to činite, suočite se sa sopstvenim teroristima, onima koji su počinili najbrutalnije terorističke zločine skriveni iza svojih uniformi! Skinite im uniforme i pred vama će se pojaviti teroristi – sa tapijom, što se kaže! Terorizam ne određuje uniforma ili status počinitelja, nego sam čin! A ustaše i četnici su, kako u drugom svjetskom ratu tako i u agresiji na Bosnu i Hercgovini, bili has teroristi, počinitelji najstrašnijih terorističkih nedjela.
Izjave Grabar-Kitarovićeve o “tisućama islamskih ratnika (džihadista) u BiH”, (kao i tvrdnja Ministra Unutrašnjih poslova Austrije data na TV), nemaju nikakvu podlogu u realnosti. Iza takvih izjava krije se prozirna, loše koncipirana i dijabolički osmišljena političko-diplomatska akcija koja bi ključnim državama svijeta poslala poruku i pokazala da se Tuđman devedesetih godina navodno borio protiv stvaranja islamske države u BiH i „islamskih terorista“, e da bi se sakrila istina da je Tuđman bio autor i izvršitelj zločinačkog plana i poduhvata, kojim su uspostavljeni logori i počinjeni brojni teški zločini u BiH sa ciljem anektiranja dijelova teritorija suverene države BiH i njihovog pripajanja Republici Hrvatskoj. Da bi prikrila ove činjenice, Grabar-Kitarović je “brifirala” svoju obavještajnu agenciju SOA sa navedenim lagarijama o navodnoj prijetnji od islamskog terorizma u BiH i izmišljanjem lunatičkog broja od “…10.000 selefija”, potez toliko nespretno izveden kao da je izvučen iz rukava provincijskog pokeraša, a ne iz sofisticiranih krojačnica za vođenje specijalnog psihološkog rata.
Jednim dijelom, ta priča je smišljena da podrži „islamofobičnu” retoriku i aktivnosti kojom Kolinda Grabar – Kitarević pokušala izvršiti pritisak na ICTY, SAD i uticajne EU države koje imaju svoje linkove i personal na ICTY. Ovo je posebno jasno kada se ima u vidu da (ovog mjeseca 2017. godine), treba biti donijeti žalbena presuda Hrvatske. Jasno je zbog čega u toj žalbenoj presudi nije navedena činjenica da je u odbrani Hrvatske, tokom rata 1992-95. godine, aktivno učestvovalo više od 25.000 Bošnjaka (Bošnjaka muslimama, za koje se sada izmišljaju bajke kao o potencijalnim teroristima, ne računajući Bošnjake pravoslavce i Bošnjake katolike). U toj borbi poginulo je 1.180 Bošnjaka (opet govorim samo o Bošnjacima muslimanima), koji su se u prvim redovima borili za današnju Hrvatsku, protiv terorista u uniformi, kako u ustaškoj tako i onih u četničkoj uniformi,.
U ovom kontekstu, sasvim je u pravu Zijad Bećirović kada ocjenjuje da je “Predsjednica Hrvatske Grabar-Kitarović ušla i zaigrala veoma opasnu geopolitičku igru sa produciranjem navodnih džihadista koji se nalaze u BiH, a koja u konačnici može najviše koštati i štetiti Hrvatskoj, hrvatskom turizmu i bosanskim Hrvatima. Želeći spasiti mrtvog Tuđmana od drugostupanjske presude ICTY u Haagu Grabar-Kitarović ugrožava regionalni, europski ali i hrvatski mir i relativnu stabilnost.”
Činjenica da se i Aleksandar Vučić aktivno priključuje priči o navodnoj opasnosti od nekakvog izmišljenog terorizma, navodno latentno prisutnog u Bosni i Hercegovini, potvrđuje činjenicu da i on, bajkama o “prijetnji islamskoog terorizma koji se krije u BiH”, nastoji prikriti istinu o terorizmu u uniformi i agresiji 1992-95, kojim je vlada Srbije pokušala vojnom okupacijom uništiti nezavisnu i suverenu državu Bosnu i Hercegovinu i pripojiti cijelu njenu teritoriju Srbiji, prikazujući je kao borbu protiv “islamske opasnosti“.
U svjetlu ovih činjenica, Vlada Bosne i Hercegovine dužna je najoštrije osuditi apologiju terorizma izvršenog nad njenim građanima, bez obzira na nacionalni i vjerski identitet kako počinitelja terorističkih napada tako i žrtava tih napada; isto tako Vlada BiH ima obavezu najaktivnije ukazivati na istoriju najopasnijeg terorizma u regionu – terorizma u uniformi! – kao na objektivno najveću prijetnju koja je i do sada nanijela najviše zla njegovim građanima i upozoriti na potrebu organizovane borbe protiv njega, sinhronizovane na cijeloj teritoriji Evrope i EU; paralelno, Vlada BiH (politički), kao i svi nepristrasni mediji (moralno), dužni su maksimalno da se angažiraju na destigmatizaciji Bošnjaka kao naroda u cjelini, bez obzira na vjersku pripadnost svakog pojedinca.
Balkanska, evropska i svjetska javnost mora biti upoznata sa činjenicom da su Bošnjaci narod koji je do sada bio izložen najbrutalnijim progonima i koji je bio najveća žrtva terorizma na Balkanu – posebno terorizma u uniformi! – da su Bošnjaci narod koji je, s druge strane, i u relativnim i u apsolutnim brojkama, istovremeno imao najmanji broj učesnika od svih naroda u regionu, u svim oblicima terorizma, bilo u uniformi ili bez uniforme.
Bošnjaci nisu najopasniji teroristi, nego su najveće žrtve terora!
Oni koji ih danas optužuju za potencijalni terorizam, jesu pretstavnici onih istih vlasti koje su u razdoblju od Balkanskih ratova pa sve do 1995 godine, nad Bošnjacima izvršile najteže terorističke zločine, uključujući i zločin genocida, koristeći pri tom u najvećoj mjeri, terorizam u uniformi, kao najefikasniji i najopasniji oblik terorizma.
Nikada više i na ni jednom nivou političke realnosti savremenog svijeta, posebno u državama EU i SAD, ne smije biti ponovljena (namjerna ili nenamjerna) greška da se povjeruje pričama onih koji danas najglasnije govore o navodnoj opasnosti od terorizma na tlu Bosne i Hercegovine, ni kolosalnoj ideološkoj podvali o “zaštiti Zapadne civilizacije od Islamske opasnosti“ kao izgovoru za novu novu agresiju na ovu državu i još jednu demonstraciju najperfidnije upotrebe terorizma protiv njenih građana – terorizma u uniformi!
