Farbom se ne mogu izbrisati sjećanja, kao što se mogu izbrisati poruke na zidovima kuća u Ahmićima. Sjećanja na 116 žrtava, ožive 16. aprila u Ahmićima, toliko da iz svake bošnjačke kuće se čuje jecanje, jer svaka ima svoju priču o barem jednom stradalom ukućaninu.
Predsjednik Udruženja građana žrtve rata 92-95 “16. april”, Elvedin Kermo, u razgovoru za Klix.ba je kazao da je mnogo toga već rečeno o tome šta se dogodilo u petak, kobnog jutra 16. aprila u Ahmićima, sa sabahskim ezanom kao signalom za napad.
“Bio je petak, 16. april 1993. godine, dan kada je džemat Ahmići sa okolinom doživio nezapamćeni zločin. Genocid nad Bošnjacima su izvršili pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane, potpomognuti našim komšijama, kojima smo puno vjerovali. Zločin u Ahmićma je bio dobro planirana i organizovana borbena operacija ubijanja bošnjačkih civila. Bez ikakvog povoda, pod šifrom ’48 sati pepela i dima’, napadnuto je goloruko bošnjačko stanovništvo Ahmića sa jasnom namjerom i ciljem, da se pobiju i unište Bošnjaci tog područja”, kazao je Kermo.
Najmlađa žrtva u Ahmićima bila je tromjesečna beba, a selo Ahmići je uništeno. Porušeno je oko 180 kuća, minirane obje džamije, zapaljena i srušena je i Osnovna škola u Ahmićima, a preživjeli mještani su protjerani spašavajući gole živote.
Ko je odgovoran i ko je odgovarao za zločin u Ahmićima?
Kermo je u nastavku razgovora kazao kako su zločin u Ahmićima počinili pripadnici HVO i njihove jedinice: Anti-teroristička bojna Vojne policije HVO-a zvana “Jokeri”, Viteška brigada HVO-a, Postrojbe za posebne namjere “Vitezovi”, te brigada “Nikola Šubić Zrinjski”. Međutim, Kermo je dodao da su te jedince predvodile upravo njegove komšije, Hrvati, jer stranci nisu znali čija je kuća bošnjačka, a čija nije.
“Do sada je uglavnom procesuriano glavno rukovodstvo po komandnoj odgovornosti Dario Kordić, Tihomir Blaškić, Paško Ljubićić, Vladimir Šantić, Anto Furundžija i Marko Čerkez, dok su kao lični izvršioci zločina odgovarale samo dvije osobe i to Drago Josipović i Miroslav Bralo, koji su osuđeni za ubostvo samo tri osobe. Postavljamo pitanje Tužilaštvu i Sudu, jesu li to na Ahmiće stavili tačku? Zašto ne podižu nove optužnice? Gdje su ostali direktni izvršioci tog zločina?”, izjavio je Kermo.
Još uvijek nisu pronađene sve žrtve
Od 116 žrtava u Ahmićima, ubijeno je 14 civila muhađira iz Višegrada, Foće, Jajca i Travnika koji su u Ahmićima našli utoćište kao izbjeglice iz agresije. U Ahmićima su ubijene 32 majke i jedanaest djece mlađih od 18 godina. Do sada je identifikovana i ukopana 81 osoba, pet osoba je nedavno identifikovano i čekaju ukop, dok se za 30 osoba smatra nestalim. Za 15 njih se uopće ne zna mjesto ukopa.
“Javno pozivam naše komšije Hrvate, ako nemaju snage i volje da kažu ko je ubio naše najmilije, neka nam barem kažu gdje su ukopani kako bismo ih dostojanstveno ukopali. Mi znamo da oni čuvaju tajnu i kriju istinu, pa ih s pravom pitamo da li ih nakon 21 godine grize savjest, kakvi su to vjernici, zašto ne kažu gdje su naši najmiliji ukopani? Neka olakšaju i nama i sebi..”, dodao je Kermo.
Život može da ide dalje, ali sjećanje na genocid ostaje
Život u Ahmićima napreduje, Bošnjaci su obnovili svoje kuće, pokrenuli su poljoprivredu, a za to je svijetli primjer Sidik Ahmić, koji ima nekoliko plastenika.
“Odmah po povratku u Ahmiće počeo sam da se bavim poljoprivredom, jer se moralo od nečega živjeti. Danas proizvodim povrće i začine i ovo što vidite već je prodato brojnim prodavačima. Nadam se da će jedna od mojih kćerki naslijediti ovaj posao nakon mene”, kazao je Sidik.
Kermo je kazao kako ruka pomirenja u Ahmićima postoji, ali da Ahmićani nikada neće pristati na zaborav 16. aprila 1993. godine.
“Oprostiti se može i pomirenja već ima, ali nikada nećemo zaboraviti. Oni koji su činili zločine ili su bili sudionici na neki način tog zločina, žele da zaborave šta se dogodilo u Ahmićima i nas na to prisiljavaju pod izgovorom ‘Mora se živjeti dalje’, ‘Nove generacije dolaze, nećemo gledati u prošlost’ i drugo… Da, i mi kažemo, život ide dalje, nove generacije dolaze, ali za normalan suživot potrebna je istina o našim najmilijima. Ne želimo osvetu, ne! Želimo istinu i pravdu, koja je neophodna za normalan život. Mi prihvatamo ruku pomirenja, jer mi Ahmićani uzdignute glave i čistog obraza možemo svakome od svojih komšija pogledati u oči. Nismo nikoga ubili, ničiji kokošinjac i kuću zapalili, a kamoli ne daj Bože da smo nečije dijete ubili”, poručio je Kermo.
U Ahmićima će 16. aprila biti obilježeno stradanje Bošnjaka sa vjerskim programom koji počinje u 11.30 sati u prostorijama Medžlisa IZ-e Vitez, nakon čega će biti upriličene posjete Šehidskom mezarju u Vitezu gdje će biti proučen Jasini-šerif, a za kraj će biti organizovan i obilazak Šehidskog obilježja kod Donje džamije.
