– Ja sam Admir Musić iz Srebrenice, rođen 15. marta 1968. godine. Želio bih da u Auri objavite moju životnu priču o tome kako su me sekunde dijelile od samoubistva. U posljednjim trenucima te moje očajničke odluke koje se danas stidim, desilo se nešto čudesno.
– Naime, ugledao sam mali crveni znak, notifikaciju koja me obavještavala da mi je pristigla poruka na Facebooku. Malo sam se iznenadio jer, odavno sam prestao komunicirati s ljudima, kako u stvarnom, tako i u u virtualnom svijetu. Poruke su me zaobilazile kao i ljudi.
– Tako sam po inerciji, spustio pištolj i odložio ubistvo.
– Baš da vidim ko li mi to piše – pomislih gonjen nekom znatiželjom, a možda i strahom od proljevanja vlastite krvi.
Mala, crvena poruka
– I tada, s otvaranjem te poruke, započinje nova epoha u mom životu. Poruka je bila od gospođe Mukadese Radetinac koju sam imao u prijateljima ne znam ni od kad ni što. Uopšte je nisam poznavao. Međutim, ispostavit će se da sam negdje, nekako, u tim internetskim bespućima, pokupio neki virus koji je onda mojim prijateljima na Facebooku slao automatski poruke.
– Gospođa Radetinac mi se javila s pitanjem zašto joj šaljem viruse i – desilo se čudo. Na pištolj pored sebe zaboravljam. Nastavljam dopisivanje sa ženom koju ne poznajem. Ne pričamo više o virusu. Ona me pita zašto uništavam svoj život, zašto želim da se ubijem.
– Ja neko vrijeme šutim, paraliziran činjenicom da ona iz Sarajeva zna šta se dešava kod mene na Floridi. Dijeli nas nepoznavanje i skoro 10. 000 kilometara. U isto vrijeme, napušta me sivilo. Puni me osjećaje smirenosti. Od tada su prošla dva mjeseca. Danas, ja sam nov čovjek u svakom smislu. Preporođen. Svoj život dugujem Mukadesi Kadi Radetinac!
Ovim nas je riječima uveo u svoju bolnu ispovijest Admir Musić, Srebreničanin s adresom stanovanja u američkoj državi Floridi. Na naš upit čemu želja za oduzimanjem života, Admir otkriva kako su ga progonile sile tame. Mučile su ga, tjerale na nerazumne postupke…
Pištoljem protiv depresije
– Pištolj je bio rješenje za izlazak iz depresije. Bivša supruga mi je veliko zlo nanijela. Bio sam oženjen 27 godina. Četvero djece sam ovdje u Americi odgojio. I onda, jedan dan dolazim kući s posla, imam šta vidjeti. Žene nema, djece nema, kuća prazna, računi takođe prazni i zatvoreni. Svi moji dokumenti iscijepani. Žena otišla drugom, švaleru.
– Znao sam da se švalera ali, bio sam slijep kod očiju. Pod uticajem magije i sihira koje je donosila iz Bosne, ja sam bio nemoćan. Kao da sam bio i slijep i gluh. Ona je svako malo trčala za Bosnu, tvrdila da kod nekih hodža uzima hamajlije i naučenu vodu za našu kćerku kako bi je navodno, krenulo u životu. Ja sam slijegao ravnodušno ramenima. Ionako mi nije dopuštala da idem s njom.
– Radila je šta joj se prohtije. Jedne prilike sam imao udes i dobio odštetu od 30. 000 dolara. Sav je novac prebacila na svoj račun, tvrdila da štedi za nas, za stare dane. Sa mnom ih neće dočekati, a nije ni planirala – otvara dušu do kraja Admir.
Nje mu pretjerano teško da govori o prošlosti. Nije ga ni sram. Ponosan je na sebe što je prevazišao sve probleme. Sretan je što je sa, sada bivšom ženo, raskrstio za sva vremena.
– Imam neodoljivu potrebu da ljdui čuju moju priču. Da ne misle da je život samo crn ili bijel. Moj je bio ispunjen svim i svačim. Žena me trovala magijom, varala, pravila od mene budalu, a zbog čega? Šta mislite? Pa zbog novca. Uvijek se radi o novcu. Solidno sam zarađivao. Hvala Bogu i sad zarađujem ali, njoj više ni dinar neće otići u džep! – kategoričan je Admir.
Vještica me raskućila
U nastavku ispovijesti, priča nam kako mu je Kada otvorila oči, radila tretmane na daljinu. Čak su se i sreli. U aprilu Admir namjerava ponovno posjetiti Sarajevo i svoju spasiteljicu Kadu Radetinac.
– Boli me to što sam svoje poštenje, naivnost i iskrenost skupo platio. Ali Bože moj. Mukadesa je svojim tretmanima, hamajlijama i Životnim pečatom, skinula svo zlo sa mene. Očistila magiju kojom sam godinama bio filovan. Zaštitila me i uputila. U nju sad k’o u ikonu gledam. Sve je ovo sudbina. Vjerujte mi. Zamislite u kakvom sam očaju bio kad sam poželio da ne živim više! Bio sam na samom dnu. Ona vještica me raskućila, od prijatelja i rođene majke odvojila. Djecu odvela, okletevala me gdje je god stigla. Ja sam bio nemoćan da išta kažem u svoju korist. Nemoćan da išta uradim. Magija me otupila.
– Danas, mogu reći “Ne d’o Bog nikome” i “Život nema cijenu”. Sada se radujem svakom novom danu. Uživam u životu kao nikad prije. 27 godina ja sam bio filovan sihirima. U konačnici, sihiri su me poveli u preranu smrt. Spasila me strijela sudbine. Hvala Facebooku i tom sudbonosnom trenutku. Kadi i njenim čudesnim moćima. Spremnosti da mi pomogne, iščupa me iz ruku demona….
