Adil Maksutović je pjevač koji svojom karizmom, prepoznatljivim vokalom, ljubavnim i osjećajnim pjesmama puni diskoteke, dvorane, ali koji je zbog svoje enormne popularnosti na meti mnogih koji žele da ga unište. Pun snage, energije i okružen pjesmama koje šire ljubav, ne posustaje, ide dalje i dokazuje da samo kvalitet pobjeđuje.
-Trenutno promoviram novu pjesmu „Vjerujem u nas“ koju sam objavio prije mjesec dana. Ponosan sam na nju, a radio sam je u Istanbulu sa istim saradnicima s kojima sam radio moj raniji album. Za spomenutu pjesmu snimljen je i spot u Istanbulu i reakcije su zaista fantastične. Za mjesec dana ima pravih 4,5 miliona pregleda na YouTube – rekao je Adil na početku razgovora za „Express“, a kojeg smo s njim vodili u Njemačkoj tačnije u Offenbachu.
Rekao si pravih pregleda?
-Da, to sam namjerno rekao da se zna. Svako ko ima svoj YouTube kanal može da vidi odakle mu dolaze pregledi, a ako dolaze iz Brazila, Pakistana, Japana, Koreje onda se zna da su svi plaćeni. Sve su to prevare da bi se podigla cijena nastupa, a ne želim da igram na tu kartu. Realno, zbog čega bi se nečiji spot toliko gledao u Brazilu ili u nekoj od nabrojanih zemalja, ko je tu neka velika faca. Spreman sam u bilo kojem trenutku da svako zaviri u moj YouTube kanal i da vidi odakle su pregledi.
Zašto je mnogim tvojim kolegama potrebno da kupuju sve te preglede?
-Pa razlog je jednostavan: da se bolje i što skuplje prodaju! Mnogi vlasnici diskoteka ne znaju ovo što sam sada rekao. Oni misle ako neki video ima preko 30 milona pregleda, da je to neki mega hit i da će doći svi ti klinci da ih gledaju. To ne mogu da radim jer bi samog sebe lagao da je neka moja pjesma doživjela bum. Nemam ništa protiv ljudi koji to rade jer to rade da bi imali posla.
Da li i ti kao mnoge tvoje kolege imaju nešto protiv starleta koje su počele da pjevaju i koje uzimaju velike honorare?
-Nemam ništa protiv bilo koga ko se pokuša baviti pjevanjem. Neka one pjevaju u nekom restoranu ili diskoteci, ali znam da gazde tih objekata gdje pjevaju te starlete mene nikada pozvati neće jer mi nemamo dodirnih tačaka. Znači, ona tom gazdi uzima velike pare, a ja bi volio da im uzima i duplo više. Kada izađe gola, malo se provrti i uzme lovu, mislim da je to njeno umijeće kako da se proda. I nikada ne bih zabranio da se sve te starlete pojavljuju u tim restoranima i kafanama, ali bi im zabranio da se pojavljuju u udarnim TV terminima na nacionalnim televizijama. Zabranio bih da se u tim terminima veličaju, da budu uzor mladoj generaciji djevojaka i da se oblače i ponašaju kao one. To nije dobro za vaspitanje našeg mladog naraštaja.
Kako gledaš na nove pjevačice?
-Danas je činjenica da svako može da pjeva jer je pevanje danas relativna stvar. Po mom mišljenju jedna Madonna nikada nije bila dobra pjevačica, ali imala je dobre pjesme, dobar tim oko sebe, taj neki X faktor koji ju je doveo tu gdje je danas.
Da li bi onda mogao da uporediš Madonnu i Jelenu Karleušu?
-Ne, ne slažem se s tobom. Njih dvije ne možeš porediti! Karleuša je jedna ozbiljna glava, jedan pravi i istinski umjetnik. Kada ti ja to kažem, onda je zaista tako. Jelena ima samo jedan veliki problem jer je na sebe navukla ogromnu mržnju druge grupe ljudi. Jedna grupa ljudi je obožava i podiže do nebesa, a druga grupa ljudi je toliko mrzi da bi bukvalno ubili! To je njen ozbiljan problem. Ako pitate bilo kog drugog pjevača koji nije sujetan i koji je realan reći će vam da Jelena zna da radi posao kojim se bavi, da je rođena za show bizz, najbolja je za taj i u tom biznisu. Jelena je svjetska faca i sve to što radi zaista zaslužuje veliku pažnju i po mom nekom mišljenju ona je jedna velika zvijezda. Što se tiče pjevanja, uvijek će se naći neko ko će kritikovati. Kada otpjevam na najbolji mogući način moju najbolju pjesmu, od njih deset, dvoje će reći: „Ma šta on zavija?!“. Ali, to je moj pečat i niko ne umije bolje da zavija kao ja.
Da li na estradi ima prostitucije?
-Ne bih mogao da pričam na tu temu, ali sam čuo da ima tih nekih pjevačica-starleta koje se kriju iza pjesme, a zapravo su samo povećale svoju cijenu za te neke druge usluge. Nikada nisam upoznao neku djevojku na estradi koja se bavi tim poslom, ali sve te neke kvazi pjevačice koje su do jučer bile u nekim rijaliti programima i koje su samo sisate i guzate ne zaslužuju pažnju u udarnim terminima. Za njih treba biti termin poslije ponoći, za odrasle.
Koliko si ti zadovoljan svojim statusom na estradi. Da li je sve to jedan vid borbe?
-Za mene nije. Dokazao sam se i pokazao, a to potvrđuju i prepune diskoteke i dvorane gdje nastupam. Za mene je čast kada u Pinkovim ili Zvezdama Granda pjevaju moje pjesme, pa samim tim nisam zadovoljan, ja sam prezadovoljan. Jer to shvatam da sam uzor nekim mladim ljudima. Nisam uzor po nekim skandalima ili goloj stražnjici, već po mojim pjesmama i pjevanjem. Ponosim se svojom karijerom. Svaki korak je bio uzbrdo i bio je stabilan. Svakoj pjesmi posvećujem istu pažnju. Imao sam sreću da kao mlad pjevač pronađem svoj stil muzike i svoj stil pjevanja. Nisam ni narodni ni zabavni pjevač, pjevam na svoj način. Pjevam na svoj način, zbog toga i nemam konkurenciju jer niko ne pjeva kao ja.
Kakav je trenutna situacija u tvom privatnom životu?
-Ljubomorno čuvam svoj privatni život i ne pričam više o tome. Nakon svega što se izdešavalo, čovjek naprosto shvati i nauči neke stvari. Ono što mogu ukratko da kažem da je sve u najboljem redu, da sve što si ikada pročitao o meni da nije istina, ali bukvalno sve. Živim jedan jako normalan život porodičnog čovjeka i da jako, jako puno radim, a što je moj najveći uspjeh i najbolji pokazatelj, da oni koji to žele, ne mogu da te unište. Loši naslovi me nisu uništili.
Kakvo danas imaš mišljenje o Džeju Ramadanovskom, ocu tvoje supruge Ane?
-To je jedan veliki umjetnik i muzička legenda. Niko nikada neće dostići takvu karijeru i takav vrhunac kakav je on imao sa prelijepim pjesmama. Džej je na mom početku bio moj uzor jer te njegove balade niko na prostorima bivše Juge nije imao, u njegovom žanru. Sve ovo što radim i gradim, daj Bože da za 20 ili 30 godina liči na njegovu karijeru. Sve što se tiče naših privatnih stvari ne bih da komentiram.
Često si u Sarajevu bio gost na koncertima tvojih kolega. Da li je došlo vrijeme da održiš svoj solistički koncert u Zetri ili Skenderiji?
-Zaista mi je mnogo drago zbog ovog pitanja. Sada je već sigurno da će biti koncerta jer sam u pregovorima sa ljudima koji to najbolje rade. Trebalo bi biti najesen, tačan datum ne mogu još da kažem, zato što ga još nemamo, ali sve to zavisi i od nekih mojih termina jer me čeka turneja po Americi. U svakom slučaju veoma se radujem, a onda će te me više viđati u BiH i Sarajevu. Ne bih želio da se termin mog koncerta poklapa sa nekim drugim terminima, pa ćemo sve to lijepo studizno odradtiti i dogovoriti.
I za kraj… da li si političan ili apolitičan?
-Nemam neku omiljenu partiju, nemam neke likove koje gotivim. Generalno sam upućen u sva politička dešavanja jer me to interesira. Možda lijepo živim, ali imam i porodicu. Imam majku koja je penzioner, imam oca koji je nezaposlen, moja sestra nije jako dugo primila njenu porodiljsku nadoknadu jer joj dugo kasni, moj brat ne može da nađe posao, a koliko je takvih još u Srbiji i regionu uopće. To su ozbiljni problemi koji nisu samo moji, nego miliona njih. Nikako da nam svane i da nam bude bolje. Kao neko normalno biće moram biti informiran šta se dešava. Do sada nisam zadovoljan ni jednom političkom ganiturom, sve je to “sjaši Kurta da uzjaše Murta“ i po glavi stanovnika. Iskreno se nadam da će se neki novi ili budući političari da se trgnu i daju malo pozitivne nade ovom narodu da ne bježe iz tih svojih lijepih zemalja.
U „Expressu“ nikada nisam pročitao laž o sebi
Ponekad se može čuti kako imaš otpor prema medijima, prema novinarima?
-Ne, nije to baš upotpunosti tačno. Imam neki otpor prema žutoj štampi koja objavljuje sve što hoće, pa čak i da ne daš izjavu oni objave šta hoće. Ti si ušao, prišao i lijepo se predstavio. Ja sam dakle od starta znao ko si i za koji medij radiš, to je veoma profesionalno. U BiH nikada nisam pročitao loš komentar ili loš tekst o meni. Ako se nekad desi da i ti nešto napišeš i izvučeš iz konteksta nešto što nikada nisam rekao, a ja ti baš dao lijep intervju, a onda ću i tebi da kažem u lice da to nije u redu. Shvataš šta hoću da kažem? Kao kad bi ti sad nešto napisao loše o Jeleni da sam ja rekao, a rekao sam sve u superlativu. Mnogima sam dao šansu da pričaju sa mnom, da se druže, ali kada počnete da pišete nešto ružno, nešto što nije istina, pa dođeš i kažeš da si iz Kurira ili Blica, e onda neću nikada da ti dam izjavu ili intervju. Protiv novinara nema ništa, ali protiv novine da.
