Dvije bezimene ulice u hrvatskom selu Dumače kraj Petrinje već četiri godine stoje prazne. Država je tu sagradila 41 kuću za Hrvate sa Kosova. U njih se niko nikada nije uselio.
Kvalitet gradnje je loš, kaže nekolicina mještana. Sa dimnjaka na kućama u kojima niko nikad nije živio otpada cigla.
Prozori su zatvoreni, zidovi goli, a urušila se i nikad korišćena cijev kanalizacije. Popucao je asfalt u ulici, a okućnice su zarasle u travu. Kuće su nove, ali nisu pogodne za život.
Mještani petrinjskog kraja selo Dumače sad pomenute kuće zovu selo duhova. Tu se niko ne zadržava dugo jer po mraku izgleda kao naselje iz nekog postapokaliptičnog filma. U kuće bi se, ako država odluči da napokon popravi sve nedostatke, uselilo 45 porodica koje danas žive u barakama u mjestu Mala Gorica.
Kuće su nove, ali nisu pogodne za život
Država bi trebalo da ih popravi, ali to ne čini.
“Nismo mi djeca da nas neko može varati lizalicom. Ovdje se “ukazuju” samo pred izbore, kad su im potrebni glasovi, a uopšte ne znaju kako mi ovdje živimo. Ja već 20 godina spavam na istom krevetu otkad sam došao ovdje. Kuće su trule. Voda koju imamo nije za piće. Jednom nedjeljno dolazi cisterna. Najgore je što nemamo posla. Da su jednom godišnje po jednog iz svake porodice zaposlili, sad bi bilo bolje”, rekao je jedan Hrvat sa Kosova koji nije želio da otkrije svoje ime.
Na kratkom putu u naselju vide se još destetak stanovnika.
Petar Tunić (43) iz barake je izašao u papučama jer nema novca da sebi kupi cipele. Dobio je pola barake u kojoj spava sa ženom, sinom i kćerkom. Nedavno je zamolio nadležne da mu udjele i drugi dio barake da bi ga uredio za porodicu.
“Prije tri godine su prestali da nam dovoze drva. Kažu nam da se grijemo na grijalice”, tihim glasom kaže Petar.
Ovdje ćemo i umrijeti
“U ovim barakama se svi razboljevaju. Miševi i pacovi grizu drvenu fasadu što nas budi noću. Ponekad se bojimo spavanja”, kaže Petar. On misli da bi u Dumačama ipak bolje živjeli.
“Svima je loše, a ovdje ćemo i umrijeti”, kratko su rekli ostali mještani koji su požurili na misu. U naselje im dolazi svještenik. Vjeruju još samo u Boga. Za loš odnos države prema prognanicima zna i Darinko Dumbović, gradonačelnik Petrinje, koja je na pola puta između novog i starog naselja.
Došli su samo po glasove
“Prognanici su prvo došli u Dumače prije 20-ak godina. Nisu mogli tu da žive jer su vladali “životinjski uslovi”. Država je sagradila privremeno naselje, a sad opet čekaju da se presele u nove kuće. Državu godišnje troškovi naselja koštaju oko dva miliona kuna. Kad bude dovršeno, Petrinja će preuzeti njegovo održavanje. Radovi su loše izvedeni i kuće nemaju dozvolu. To nije pitanje politike, nego inspekcije koja je utvrdila brojne nedostatke. Na sebe možemo preuzeti obveze tek kad država otkloni nedostatke”, kaže Dumbović.
“I tad će država morati izdvajati novac za njih jer su socijalni slučajevi. Novca nemaju. Što ako nekome budu morali da isključe struju?”, pita se gradonačelnik.
