Trinaestogodišnjem dječaku Harunu Neziću iz Zenice izlet sa porodicom u Jablanicu promijenio je život u potpunosti, od kada se bori sa epilepsijom i Tourettovim sindromom.
Od dječaka koji je do tada imao prijatelje, uživao sa roditeljima i nanom, do osobe koju danas, kako kaže, svi odbijaju.
Doživio stresove
Sve je počelo kobne 2011. godine kada je doživio stres nakon ujeda zmije na odmarilištu kod jablaničkog Muzeja. Kako pričaju njegovi roditelji, od tada počinju primjećivati blaže tikove.
– U konsultaciji sa doktorima rečeno nam je da ga pratimo i da bi sve trebalo proći. Međutim, stvar je počela uzimati sve veći mah – priča nam njegova mama Aida.
Simpatični Harun rođen je ranije, želio je čim prije doći na ovaj svijet ne sluteći koliko će ustvari život prema njemu biti surov.
Dok se oporavljao od ujeda zmije i tikova koji su bili sve češći, novi incident i stres dodatno je pogoršao stanje.
– Nosila sam doznake doktoru. Ostavila sam Haruna na minut kada ga je napao Denis I. koji je ukrao moju torbu. Od tada je cijela stvar izgubila kontrolu – prepričava nam majka.
Zabrinuti za stanje svog djeteta, roditelji su kucali na vrata svih zdravstvenih institucija u BiH. Dok su naši ljekari tvrdili da je previše hiperaktivan, dijagnoza u Zagrebu bit će potpuni šok.
– Zagrebački ljekari konstatirali su epilepsiju tipa G-40 i Tourettovom sindromu. I danas se liječi gore, terapije se konstatno mijenjaju, a naš sin preživljava noćne more – kaže majka.
Posebno roditelje boli što ga svi izbjegavaju. Prestao je ići u školu. U teškoj životnoj borbi pomaže im i Adisova majka. Stvari koje svakodnevno preživljavaju ne bi poželjeli nikome.
On najednom krene da se udara po prsima, glavi i tijelu. Lupa nogama o pod, dere se, psuje… Teško je gledati svoje dijete a ne možete mu pomoći – kažu uplakani roditelji.
Jedini prijatelj
Posebno je sve ovo pogodilo i Haruna, koji kaže da ga svi izbjegavaju. Jedini prijatelj mu je njegova nana.
– Nemam nikog, sam budem kući. Gdje god krenem niko me neće. Svi me izazivaju, izbjegavaju, vrijeđaju. Nena mi je jedini drug – kroz suze je govorio Harun.
Razočarani u ljekare na koje su dali posljednji novac i dizali kredite, pozivaju javnost da im pomognu ukoliko neko ima dijete s istom dijagnozom da se zajedno i lakše bore.
Svjetlo na kraju tunela
Uprkos svim nedaćama, roditelji ne gube nadu. Trenutno svjetlo na kraju tunela vide u Austriji, odakle im ljekari kažu da bi Harun trebao provesti mjesec dana promatranja.
– Predlažu da odemo da ga testiraju na terapijama. Međutim, koče nas finansije. Jedan dan u Austriji iznosi oko 1.100 eura, plus što ja kao kao pratilac moram platiti 700 eura – kaže nam majka.
Poziv humanim ljudima
Porodica apeluje na sve dobre ljude da im, u skladu sa mogućnostima, pomognu na ovom trnovitom putu.
Broj računa za uplate u BiH kod Raiffeisen banke: 1610550000000032, broj štednog računa: 09001434773 na ime Harun Nezić.
Za uplate iz inostranstva: Raiffeisen Bank DD BiH, Swift code: RZBABA2S, IBAN CODE: Ba391612000097261229 na ime Harun Nezić.
