Nakon žalbi pojedinih političara istražili smo: Šta jedu državni ministri i zastupnici? Obiluje li jelovnik jelima bosanske i turske kuhinje ili ima i svinjetine i srpske kuhinje te kakve su cijene?
U restoranu institucija BiH nema specijaliteta srpske kuhinje. Barem tako tvrde neimenovani sužbenici koji su se medijima požalili kako na meniju nema dovoljno svinjećeg mesa, ali ima turske i bosanske kuhinje za koje treba prevodilac da ih rastumači. Na manjak svinjetine prije nekoliko godina, podsjetimo upozorio je i tadašnji poslanik SNSD-a u Parlamentu BiH, Drago Kalabić, zahvaljući kojem se na jelovnik vratila srpska salata.
“Bilo je tada priča oko jela od svinjetine i srpske salate. To je tada vraćeno, ali kako čujem, toga više nema”, kazao je Kalabić.
Faširana šnicla, teleća mućkalica, sote od bifteka, pohovani oslić sa rukolom, sve sama “turska jela” koje smo istražili na dnevnoj ponudi restorana i jedno tradicionalno, “srpsko”- svinjski vrat na bečki. U ponudi dvije salate – kiseli kupus i pečena paprika, srpske salate nema. Cijene “katastrofalno visoke” za nekoga ko ima primanja i do 7.000 KM. Biftek je najskuplji, 6 KM, jelo od svinjetine čak 3 i pol KM. Mi smo se odlučili za jaje na oko (u porciji tri jaja) i platili čak jednu i pol marku.
Na pitanje o jelovniku, bh. parlamentarci danas su uglavnom odmahivali glavom. Dva najhrabrija poručila da ima i važnijih pitanja:
“To je jedna normalna usluga, jedna obična normalna hrana koja se služi svuda u aktuelnom trenutku. Mi ovde imamo evropski koncept brze hrane”, kaže Fehim Škaljić iz Saveza za bolju budućnost BiH.
Momčilo Novaković iz PDP-a dodaje:
“Nema nikakvih problema sa svinjskim mesom, barem ih ja nisam vidio”.
Znači Vama ne treba prevodilac za jelovnik, pitali smo Novakovića.
“Ne treba mi, dovoljan mi je nos”.
Pokušali smo doći i do Federalnog parlamenta, no restoran nismo snimili. Možemo potvrditi da i ovdje vlada “evropski koncept brze hrane”, no za desert možete naručiti baklavu, tafahiju ili hrvatsku inačicu tufahije, mednu rosu. U Narodnoj skupštini RS-a svega pomalo.
“Da krenemo od srpske kajgane, srpske salate, srpske šnicle, srpkog hljeba itd. Ali meni to kao predstavniku bošnjačkog naroda ne smeta, mada bi volio da vidim bosanski lonac. Salatu, luk, paradajz jedu i Bošnjaci i Srbi i Hrvati i ostali”, naglašava poslanik Koalicije “Domovina“ u Narodnoj skupštini RS-a, Nedim Čivić.
U zemlji u kojoj više od polovine radno-sposobnog stanovništa ne radi, 20 posto živi ispod granice siromaštva, dok su janjetina, teletina i svinjetina luksuz, žaliti se kako jednog nema, drugog ima, u ime nacionalnih interesa u najmanju ruku je bezobrazluk.
Na kraju ono sto se često zaboravlja, narod sve plaća, pa i one 4 KM teleće mućkalice ili 3 marke svinjske koljenice, ili kako je napisao u svojoj kolumni Dragan Bursać.
Jedino budali može biti čudna i tragikomična situacija u kojoj narod izgladnjeli finansira gastronomske ratove zadriglih političara. Zato i jeste budala. A narod će nastaviti da plaća.
N1
