Švicarska veoma precizno odredila ko može da uđu u tu državua ko ne. U ovoj momentu, Švicarska je svijet podjelila u dvije grupe: građani prvog reda, koji mogu da borave u Švicarskoj na tri mjeseca bez posla i onima kojima je potrebna viza.
Uticaj EU
Od drugog svjetskog rata švicarska vizna politika se zasniva na ravnoteži interesa gepolitike, ekonomije i bezbjednosne politike. Između ostalog, nakon ulaska Švicarske u Sporazum Šengena 2008. godine, njen manevarski prostor po pitanju viza je za kratko vrijeme ograničen.
Fokus države, međutim, jeste maksimalno smanjenje ilegalnog ulaska u Švicarsku, zbog imigranata sa kojima se suočavala iz zemalja Magreba 1990. kada je i uvela vizni režim za Alžir, Maroko i Tuneziju. Isti režim je uveden i za zemlje Latinske Amerike kao i za Ekvador i Boliviju. Politika viza takođe služi i za intenziviranje politike azila.
Švicarci mogu putovati u 172 zemlje bez viza ili sa dozvolom boravka koja se dobija na granici. Na listi zemalja sa najvećom slobodom kretanja u svijetu Švicarska je na šestom mjestu.
Na vrhu su Njemačka sa 177 zemalja i Švedska sa 176.
Postoji još jedna stvar: sloboda kretanja nije obostrana. Na primjer, Švicarci mogu putovati bez biza u Peru, Boliviji, Maroko i Egiptu, dok građanima ovih zemalja se traži viza da bi ušli u Švicarsku.
