Albanci sa Kosova masovno su od 2010. do 2015. godine kupovali stanove, zemljište i obradive površine u Nišu, Leskovcu, Vranju, Kuršumliji, Prokuplju… Ta pojava je trenutno u stagnaciji, bar što se tiče pomenutih gradova, ali su sela iz tih opština još uvijek na meti trgovaca nekretninama sa Kosova.
Albance najviše zanima oblast oko Vranja duž granice sa Bujanovcem, ali i Toplički okrug – Prokuplje, Kuršumlija, Blace, tačnije sela blizu granične linije sa Kosovom. Najveća pomama je, pak, svojevremeno bila u gradu Nišu, gdje je po nekim nezvaničnim podacima u posljednje tri godine oko 1.500 Albanaca kupilo stanove u tom gradu, dok ta brojka gledano na širem području Niša ide i do 11.000.
Ne postoje zvanični podaci o tome koliko je tačno Albanaca sa Kosova i gdje kupilo zemlju po južnoj Srbiji. Prije svega, jer se kupoprodajni ugovori odvijaju preko Srba sa Kosova.
Sve se odvija po slovu zakona.
Na primjer: Albanac da Srbinu pare da na svoje ime kupi određenu nekretninu, a u sudu naprave ugovor po kome Albanac, navodno, upravo tu sumu pozajmljuje Srbinu, a kao garancija, to jest, zalog da će mu novac biti vraćen, navodi se pomenuta nekretnina.
Srbin „ne vrati pare na vrijeme“ i na taj način Albanci postaju vlasnici stanova, a da pri tom ne ostave trag o kupoprodaji. Srbi za to dobijaju dogovoreni procenat u novcu, a nerijetko u tu priču su uključene i agencije za nekretnine, ali i srpski i albanski advokati. Naravno, Albanci sa Kosova se i dalje smatraju građanima države Srbije, pa u tom smislu mogu slobodno da kupuju nekretnine po Srbiji.
Problem je što oni ne priznaju Srbiji kao matičnu državu, pa iz tog razloga angažuju Srbe da obave taj posao za njih.
Zbog velikog priliva Albanaca sa Kosova prošle godine je Niš osvanuo oblepljen lecima sa parolom “Stop albanizaciji Srbije”. Međutim, nikada nije razjašnjeno od koga su leci potekli, pa su organizatori te akcije i danas ostali anonimni. U tom letku se navodi da su Albanci sa Kosova preko posrednika postali vlasnici preko 300 stambenih jedinica u samom gradu.
Niš, Leskovac, Vranje, Kuršumlija, Prokuplje, Novi Pazar
Novi Pazar se takođe nalazi na spisku poželjnih lokacija, ali se kupci tamo uglavnom interesuju za velika seoska imanja, udaljena od grada. Zbog toga se po medijima često spekuliše da su u pitanju pripadnici vahabijskog pokreta.
Interesantno je da postoje saznanja da su pridošlice u okolini Pazara vrlo zainteresovane za kupovinu imanja u Apatinu, gdje je navodno već kupljen veći broj salaša i drugih nekretnina.
U Prokuplju, Blacu i Kuršumliji seoska imanja su posebno zanimljiva za Albance. Blizu su Kosova, a i vrlo su jeftina. Albanci tako za imanje u tom regionu daju nekoliko puta veću cijenu nego što je realna, imanje ne prepisuju na sebe, već se sa vlasnikom pravi specijalno punomoćje koje obično uradi advokat u Prištini, po kome se imanje ustupa na „zajam“ dotičnom.
Promjene strukture vlasništva nevidljiva za pravni sistem Srbije
U opštini Kuršumlija čak je 10 sela u kojima nema stanovništva i njih su Albanci već “uzurpirali”, prenosi Sputnjik. Upućeni tvrde da su Albanci, uglavnom iz Podujeva, krajem 2014. godine u okolini Kuršumlije kupili oko 50 imanja. Na teritoriji Leskovca takođe gde je zemlja vrlo pogodna za gajenje voća i povrća solidno očuvanu kuću sa imanjem Albanci kupuju za 5.000 eura.
To zanimanje Albanaca za srpska imanja u južnoj Srbiji mnogi povezuju sa njihovom namjerom da “prošire” granice Kosova na djelove Srbije. Novinari iz lokalnih medija iz tih gradova kažu da se sve odvija pod nevidljivim plaštom i tiho, a da se na ulicama i selima po jugu Srbije sve češće čuje albanski jezik.
Građani tih djelova Srbije žive u strahu da će zbog sve većeg priliva Albanaca sa Kosova doživjeti sudbinu Srba sa Kosova. Oni vjeruju da se Srbi odlučuju da Albancima prodaju kuće i imanja jer te opštine spadaju u najsiromašnije opštine u Srbiji. Zbog toga su uvjereni da će u budućnosti na tim mjestima biti sve više Albanaca, a sve manje Srba i da je na djelu „tiha okupacija“ južne Srbije.
